Hrvatska je jučer slavila Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 27. godišnjicu vojno-redarstvene operacije Oluja. Međutim, ni ova godišnjica Oluje nije mogla proći bez incidenata.
Iako je Bosna i Hercegovina na vrlo neprimjeren način bila tema tog slavlja iz naše zemlje nema oficijelnih reakcija!? Od domovinske zahvalnosti do Izbornog zakona BiH!? Dvije nespojive teme koje su horski spojili Zoran Milanović i Andrej Plenković.
I umjesto da počiste u svojoj avliji, a nakon što su članovi 9. bojne HOS-a predvođeni Markom Skejom uzvikivali ustaški pozdrav “Za dom spremni”, što je prema hrvatskim zakonima zabranjeno, Plenković i Milanović imaju preča posla!?
Govoreći o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, Milanović je kazao kako je iza nas skoro 30 godina gledanja, rada, pokušaja pregovora, ratovanja, uzaludnih vjerovanja, razočarenja, ljutnje i u nekim trenucima očaja.
“Reći da je Hrvatska jamac i potpisnik Daytona je potrebno u svakom trenutku, međutim to nije dovoljno. Ljudi koji su dali svoje živote i zdravlje za Hrvatsku očekivali su više – da naša država bude i instrument ostvarenja naših ciljeva i pravednih težnji i da se time služimo kada je potreba”, kazao je.
I odmah slagao. Hrvatska i Srbija u Dejtonskom mirovnom sporazumu vrlo jasno su definisane kao strane, potpisnice i sudionice, a ne kao nekakvi garanti! Garanti su neke druge zemlje, koje nisu učestvovale u agresiji, ali i njihovo ponašanje je sve više zbunjujuće.
A, o položaju Hrvata u BiH, čelnici Hrvatske mogli bi razmišljati kada žele da odlažu nuklearni otpad na granici sa BiH ili da koriste Buško jezero za proizvodnju struje, a da za to pravedno ne plaćaju. U tome se ogleda dobrosusjedska namjera.
I dok u BiH izostaju odgovori jutros Srbija doslovno gori! Naslovnice dnevnih novina u kojima se kaže ‘Šljam ne zna za sram’, ‘Ni mrtvim Srbima ne daju mira’, ‘Ustaško ludilo’…odgovor su tamošnjeg vođe Aleksandra Vučića na dešavanja u Kninu…
Evropska unija za sada šuti, ne pokazuju ni trunku stida zbog činjenice da Hrvatska kao članica EU je država i kojoj fašizam demonstriraju njeni najviši funkcioneri. To što su remetilački faktor na Balkanu posebno u odnosima spram BiH, ali i Srbije, čelnicima EU nije smetnja. No, to valja razumjeti kroz činjenice da pojedini funkcioneri EU podržavaju fašističke ideje Aleksandra Vučića, Milorada Dodika, Viktora Orbana, pa je apsolutno jasno zašto izostaje reakcija spram dešavanja u Hrvatskoj.
Tako će se na Twitter mreži opravdano naći konstatacije da je ‘potpuni paradoks da je Hrvatska, dok je bila kandidat za EU i NATO, više poštovala BiH, nego danas kada je članica’.
Hrvatske političke elite su se samo pretvarale da usvajaju euroatlantske standarde, a onda su se od 2013. vratile izvornom ‘tuđmanizmu’ u ophođenju prema BiH.
I umjesto da EU kao zajednica reagira na sramne izjave čelnika Hrvatske i sankcionira ih, čini se da u EU jedan od razloga što se države stare Evrope bune protiv proširenja, upravo je strah od toga što su nam demonstrirale Hrvatska i Mađarska. Prije ulaska u samu EU bile su mnogo tolerantnije i proevropski nastrojene zemlje. Danas je sve suprotno.
Evropska unija je na granici fašizma i rata! Njihovo ponašanje prijeti da prenese sukobe – rat iz Ukrajine na Balkan. Jer iracionalno ponašanje i podržavanje likova koji su bili protagoniste proteklog rata na Balkanu u ovom slučaju samo odgovara Rusiji.
Ništa određeniji u svojoj politici spram BiH nije ni SAD. Jučer specijalni predstavnik State Departmenta za Zapadni Balkan Gabriel Escobar kaže ‘rata u Bosni i Hercegovini neće biti, treba se suzdržati od komentara koji dižu tenzije’.
A, hoće li biti života?
Escobar poručuje da je Zapadni Balkan i dalje mjesto ogromnih šansi i svojom dinamikom važan je dio svijeta na koji se može i treba računati.
Te ogromne šanse SAD vide u tzv. Open Balkan, jer će tako smiriti Vučića, koji zajedno s Albanijom ima prostor stvarati veliku zemlju! Dakle, mir je na Balkanu kada je Srbija zadovoljna!?
