Sačekao sam da prođe medijski rat pisama, saopćenja, reakcija, kontrareakcija i na miru pročitao i poslušao šta je ustvari na Karićima kod Vareša rekao reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.Šta je stvarno rekao reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović na Karićima?
Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović prisustvovao je centralnom događaju manifestacije “Dani bosanske duhovnosti – Karići 2022”.
Njegov govor na Karićima izazvao je dosta polemike u bosanskohercegovačkoj i regionalnoj javnosti, te je tumačen na sve moguće načine. Brojni pojedinci pokušavali su odrediti motiv iza onoga što je rečeno, te iznijeti “stvarno” ili “skriveno” značenje govora reisu-l-uleme. Po vlastitom nahođenju i iz vlastitih razloga.
U cilju objektivnog informisanja javnosti prenosimo kompletan govor reisu-l-uleme:
– Mi se nalazimo u blagoslovljenom vremenu, u mjesecu muharremu. Za nekoliko dana doći će i Jevmi-ašura, jedini dan koji je Muhamed, a.s., spomenuo i ukazao na njegov fadilet, dan kada je Nuh, a.s, i mala skupina vjernika, onih koji su nosili iman u svom srcu, zajedno sa njim bila spašena u lađi nakon potopa i dan kada je Musa, a.s., preveo svoj narod iz Egipta preko Crvenog mora na Sinajsku goru.
Poznavati vrijeme i imati pojam o vremenu je obaveza svakog vjernika, svakog od nas, jer Allah časti ljude vremenom. Neka vremena je učinio mubarek vremenima i zato svako od nas, svaki vjernik, svaki musliman, mora voditi računa o vremenu, onako kako je to Allah u Kur'anu i kazao kada se zakleo vremenom Tako mi vremena,svaki čovjek je na gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine.
Drugo je imati pojam o mjestu. Nalazimo se u haremu Božije kuće.
Poslanik je kazao da su Allahu najdraža mjesta džamije, njihovi haremi, od Kabe kao Bejtullaha do ovih naših bosanskih džamija. Nalazimo se u džamiji Hajdar dede. Šta nas je to okupilo na ovom mjestu, osamljenom mjestu, u ovoj noći? Koja je ljubav koja nas je dovela na ovo mjesto? Koja je vjera koja nas je okrenula prema ovom mjestu? Koja je, čija je dova, koja nas je pozvala na ovo mjesto?
Ovo mjesto je mjesto na kojem je živio dobri čovjek, Hajdar dedo, jedan od nas, Božiji rob, čovjek koji je imao pojam o bereketu vremena i mjesta. I ovo mjesto je za nas, bosanske muslimane, jedno od onih mjesta na kojima se sakupljamo, sabiremo, saborujemo. Ajvatovica, Karići, Djevojačka pećina, Kamengrad, to su naši muslimanski, bosanski sabori. To su mjesta na koja dolazimo iz ubjeđenja, iz vjere, da na ovim mjestima možemo bereket dotaknuti, da na ovim mjestima možemo jedni drugima pogledati u lice i jedni drugima uputiti hajr dovu. Svakom bratu koji je pokraj nas večeras učili smo i učimo hajr dovu, i kroz mevlud i kroz kelimei-tevhid, i kroz namaz i nakon namaza – hajr dovu.
Hajr dova je najvažnija kad brat bratu kaže i uputi dovu.
Drugo što je karakteristika ovog vremena jeste Hidžra Allahovog Poslanika. Hidžra koja je pomen na Vjerovjesnika. Nema ummeta bez vjerovjesnika, svaki ummet će na Sudnjem danu biti prozivan po imenu svog vjerovjesnika, po Ademu, Nuhu, Ibrahimu, Musau, Isau, Jakubu i drugim vjerovjesnicima koje je Allah slao, a kažu da ih je bilo 124.000. Nema džemata bez imama, bez vođe, bez onog koji nas predvodi, staje ispred nas, okrenut svojim prsima prema Allahu Uzvišenom. Nema džemata bez imama, mora biti imam da bi predvodio džemat. Nema ni naroda bez ovakvih mjesta, bez dovišta, bez mjesta njegovog okupljanja, moramo to znati.
Poslanik Muhamed, a.s., koji je u ovim danima Hidžru učinio, koji je nakon što je napustio Meku na njenim prilazima okrenuo se prema njoj i kazao: Tako mi Allaha, nema nijednog mjesta koje mi je draže od tebe i da me tvoji stanovnici nisu iz tebe otjerali, nikada te ne bih napustio.
Šta je nama Mekka, šta je nama bosanskim muslimanima Mekka, koje je naše mjesto, koje je naše najdraže mjesto, kad Poslanik, Allahov miljenik, kaže za svoje rodno mjesto da mu je najdraže. Braćo, šta je naša Mekka, koja je naša Mekka? U koju Mekku mi gledamo? Samo je jedna naša Mekka.
Ova zemlja ispod naših nogu, ovaj prah od kojeg smo stvoreni, ovaj prah koji nosimo na sebi i u sebi, ova gruda zemlje od koje je melek uzeo pa nas sazdao od nje, to je naša Mekka, naša Bosna, naši Karići, naše Sarajevo, naš Vareš, naša Breza, naše Visoko, naša Tuzla, naš Kladanj, naš Cazin, naš Bihać, naš Mostar, naš Zvornik. To su naše Mekke.
Moramo to zapamtiti. Moramo to ponijeti u sebi, moramo to namirisati, osjetiti, dotaknuti, u svakom trenutku to mora zaigrati u našem srcu i moramo biti svjesni da smo mi uvijek u hidžri i da uvijek naš žal za našim rodnim mjestom, našim krajem, mora biti onoliko jak koliko je bio jak kod Muhameda, a.s.
Na taj njegov govor Allah u Kur'anu mu kaže i obećava, prvi ajet koji mu je objavio u Medini, Mi ćemo te vratiti tamo odakle si došao. Allah mu je obećao da će ga vratiti u Mekku, i vratio ga je. Poslanik, onaj po čijem ćemo imenu biti prozivani, je učinio hidžru. Otišao je za svojom zajednicom koja je bila ugrožena.
Hidžra ima mnogo poruka za nas, muslimane, a ja ću vam večeras kazati samo jednu. Poslanik, od mnogo ashaba koje je imao, neki su mu bili najbliži rođaci, izabrao je jednog prijatelja s kojim je učinio lično hidžru. Svakom od nas, koji smo ovdje, to treba biti pouka. Izabrao je Ebu Bekra, sa njim je učinio hidžru i u pećini Sevr mu je objavljen ajet u kome mu se kaže da ne bude uplašen, Nemoj biti uznemiren. Čak i ako je dušman iza leđa, čak i ako je strah da će biti otkriveni, Allah im garantira sigurnost, i kaže mu Nemoj očajavati, Bog je s nama. Šta misliš Ebu Bekre o dvojici uz koje je Allah?
Braćo moja, šta mislite o narodu, u ovoj našoj Bosni od milion i po Bošnjaka, ako je Allah s njima, ima li straha, može li biti straha, pometenosti. Ne može i ne smije biti.
Oni koji znaju da je Allah s njima, nisu zbunjeni, nisu žalosni, ne tuguju, ne boje se. Zašto se ne boje? Prijatelji Božiji, oni koji s Allahom prijateljuju, za one koji su prijatelji Allahovi nema straha i oni ni za čim neće tugovati.
Braćo moja, ovo je mjesto i vrijeme u kojem kao zajednica muslimana, kao ummet i džemat, moramo biti svjesni da ako vjerujemo Bogu, ako vjerujemo u Boga, ako vjerujemo u Njegovu ruku, u Njega i Njegovu pomoć, niti imamo pravo očajavati, niti se bilo koga bojati.
Želim vas podsjetiti na riječi Allahovog Poslanika kad je stigao u mjesto Kuba, na svom putu za Medinu, obratio se prisutnim muhadžirima i ensarijama: Pozdravljajte jedni druge pozdravima mira, nazivajte jedni drugima selam. Nahranite gladne. Poštujte rodbinske veze. Obavljajte molitvu kada drugi spavaju. Samo ćete tako u miru ući u Džennet.
Ovo su prve riječi Poslanika u mjestu Kuba, mjestu u kome je sagradio prvu džamiju zajednici muslimana. Nazivajte jedni drugima selam.
Mi smo ummet koji teži za mirom, selamom. Sve naše što jesmo i po čemu jesmo, jeste selam koji nazivamo jedni drugima. Nazivajmo selam, težimo za mirom, da budemo zajednica mira, sloge, bratstva. Nahranite gladne, pomozite ljudima kad god vidite da im je pomoć potrebna, to je odlika vjernika, onoga koji je Allahov prijatelj.
Poslanik je to želio od zajednice muslimana. Ono što je učinio u Medini, učinio je to stvarajući snažnu zajednicu muslimana, braće i sestara. To je naša obaveza, da uvijek i na svakom mjestu trebamo voditi računa o svojoj zajednici, braći i sestrama, da ga gledamo u oči, u lice, i da mu budemo pri pomoći.
Svako vrijeme ima svoj izazov. I mi kao narod imamo naš izazov. Moramo znati kuda idemo, moramo znati za kim idemo, moramo poznavati onoga koji staje ispred nas, moramo znati kakav je čovjek, moramo znati u šta vjeruje, je li hrabar, moramo znati hoće li nas ostaviti kad bude teško.
Ovih dana čujem glasove koji kažu što nas to prebrojavaju.
Želim vam ovdje sasvim iskreno kazati, da se nismo prebrojavali onda kada je to trebalo, ovo mjesto bi bilo u nečijim tuđim rukama, danas ne bismo bili ovdje.
Hoću da vam kažem, jašta nego ćemo se prebrojavati. Želimo to uraditi radi naše djece. Moramo znati da su dolazili po našu djecu, mnoga od naše djece više nisu među nama. Naših očeva, majki, sestara, braće, djece.
Tamo gdje se nismo prebrojavali, njih više ne brojimo, ne možemo ih brojati, nema ih više. Zato, pamet u glavu. Oni imaju svoju priču, a mi našu priču, našu bosansku priču, našu muslimansku priču. Želimo da naša djeca rastu slobodno, želimo da naša djeca budu muslimani. Želimo da naša djeca u ovoj zemlji žive dostojanstveno, da im niko ne prijeti.
Ovaj večerašnji skup je skup u kojem i na kojem se trebamo pogledati u oči i znati da drugi neće voditi računa o nama. Oni sebe prebrojavaju, mi moramo prebrojavati sebe. Molim Boga da ova noć protekne blagoslovljeno, da naše dove Allah primi i da naš narod ojača, da budemo snažna zajednica muslimana, pravih, iskrenih vjernika.
Molim vas, birajte sebi prijatelje, važno je da imate jednog Ebu Bekra u svom životu, jednog, ako budete znali izabrati prijatelja, život će vam biti sadržajan i bit će siguran, jer pravi prijatelj prijatelja ne ostavlja, a svi budite Allahovi prijatelji.
Neka vas Allah sačuva.
