I dok se nižu reakcije na dešavanja u Bosni i Hercegovini još uvijek se čeka nova odluka Suda po optužnici Tužilaštva BiH protiv Milorada Dodika zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta.
U Sudu Bosne i Hercegovine kažu da će se o izmijenjenoj optužnici protiv predsjednika Republike srpske izjasniti u zakonom predviđenom roku.
No, nije li ovakva optužnica u kojoj Tužilaštvo BiH nije našlo osnov za rušenje ustavnog poretka od strane Dodika dogovorena u kuhinji SNSD-a, a sve da bismo u konačnici imali proteste, a onda i sve drugo što je uslijedilo, a bilo je na ivici sukoba u međuentitetskoj liniji.
Svakom pravniku jasno je zašto je Milanko Kajganić, glavni tužilac Tužilaštva BiH odlučio formirati predmet protiv Milorada Dodika zbog krivičnog djela “neizvršavanje odluka visokog predstavnika”, a ne krivičnog djela “napad na ustavni poredak BiH” koje je, nakon Schmidtovih izmjena mnogo lakše dokazati nego što je to bio slučaj u prethodnom periodu.
Kajganić nije potpisao optužnicu protiv Dodika, iako je morao, jer je njegova funkcija prva u državi koja bi morala braniti vladavinu prava i ustavni poredak. No, Kajganić se bavio ‘curenjem informacija’ i ko je medijima dostavio sudsku odluku u kojoj se navode razlozi vraćanja optužnice Tužilaštvu BiH.
Nema dileme da je pokretač krize bila sjednica Narodne skupštine Republike srpske u junu, na kojoj su usvojeni zakoni koji se tiču neobjavljivanja odluka OHR-a i obustave primjene odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u Republici srpskoj. Odmah je uslijedila reakcija visokog predstavnika koji je primjenom bonskih ovlasti poništio ove zakone i naložio izmjene Krivičnog zakona, ali je ostavio u životu Milorada Dodika, a time i prostor da djeluje dalje na način kojem svjedočimo posljednjih dana.
Dok Schmidt optužuje Dodika za manipulaciju građanima Rs-a, moglo bi se komotno kazati i da Schmidt manipulira građanima BiH, jer njegovo djelovanje, od kako je došao na funkciju visokog predstavnika isključivo imaju utjecaj na Federaciju. To što je odluke NSRs stavio van snage, a u isto vrijeme u Rs ga ne prepoznaju kao visokog predstavnika je obmana za javnost u kojoj je želio dokazati da on ipak radi.
A, djeluje kao da svi povlače poteze koji ne rješavaju situaciju, nego dodatno komplikuju. To nam pokazuju i optužnica Tužilaštva, kao i ranije odluke Schmidta, a nakon svega i reakcija Ambasade SAD-a koja je pozdravila optužnicu iako je ona manjkava!
Igre bez granica se nastavljaju dok Dodik traži izlaznu kartu, a vrijeme je na njegovoj strani, dok sada teret krize prebacuje na opoziciju u Rs.
Kajganić nije ništa uradio ni zbog sramnog, a Dejtonom zabranjenog ometanja kretanja na međuentitetskoj liniji. Još jučer je morao zbog toga biti saslušan Staša Košarac, državni ministar koji je predvodio proteste. Ali, ovdje izgleda nikom nije stalo do istinske vladavine prava, već igara u kojima se nadmudruju politički oponenti, uz pomoć međunarodne zajednice, koja nam eto na kraju svega poručuje da se i oko presuda treba pregovarati!?
Zašto onda nije jasno da je Dodik ipak ostvario cilj i dokazao da je nedodirljiv!
