Pravosudne institucije BiH su mehanizam u rukama određenih politika koje se provode na štetu Republike srpske, ali i Ustava i zakonskih propisa, izjavio je poslanik SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Milorad Kojić, inače bivši direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih, a koji je godinama ‘dokumentirao’ navodne zločine nad Srbima.
Zločini protiv Bošnjaka i Hrvata, ali i svih drugih građana BiH nisu mu interesantni!
Nije Kojić u svojoj izjavi mnogo pogriješio, samo je promašio metu, jer upravo većina kadrova koje Kojić i njegov lider Milorad Dodik pozivaju da napuste pravosudne institucije su pod palicom politike, koja već ciljano jako dugo radi na revizionizmu, a sve pod pritiskom politika i to onih secesionističkih.
Sumnjam da će osoba od kredibiliteta, a pripada srpskom narodu napustiti pravosudne institucije, jer je tako politika naredila, pa onda se izvodi zaključak da oni koji bi postupili po naredbi Kojića i Milorada Dodika su zapravo u institucije i dovedeni samo zato što su Srbi, pa velike štete, što bi narod rekao, neće ni biti!
Možda i jeste krajnje vrijeme da institucije, posebno pravosudne, prodišu daleko van politike. I to se odnosi na sva tri konstitutivna naroda!
Krajnje je vrijeme da se prilikom zapošljavanja u pravosudne institucije prestanu prebrojavati nacionalno-politička krvna zrnca i počnu zapošljavati kadrovi s visokim kvalifikacijama, poslovnim rezultatima, velikim iskustvom i moralnim kredibilitetom.
Odmah da budem jasna, novi Zakon o VSTV-u to ne omogućava, niti je zakon usklađen s evropskim standardima, pa ovdje priča i počinje i završava.
A, da je prvi u Tužilaštvu Milanko Kajganić sve suprotno potrebnom, te da je pod kontrolom SNSD-a i Milorada Dodika otkrit će upravo Kojić, namjerno ili ne, samo je pohvalio Tužilaštvo BiH.
Naime, Kojić je naveo da je samo od Tužilaštva BiH u roku dobio odgovor na postavljeno poslaničko pitanje koje se odnosi na brojčanu i procentualnu zastupljenost i entitetsko mjesto prebivališta zaposlenih, ali da Sud i VSTV takve informacije još nisu dostavili.
Naravno da će Kojić braniti Kajganića, jer ovaj slijepo slijedi projekat revizionizma, u kojem se optužnicama prema pripadnicima Armije RBiH i MUP-a RBiH pokušavaju učiniti jednako krivim i oni koji su napali i oni koji su se branili.
I kada Sud BiH, kao u slučaju Jošanica odbaci optužnicu, kreće se s pričom o ugroženosti i diskriminaciji. Niko ne postavlja pitanje o montiranju optužnice, niti sankcija prema tužiocima koji uz lažna svjedočenja, bez valjanih dokaza pred Sudom mrcvare ljude po nekoliko godina!
I ne traži Kojić nacionalni balans na način da se kvalitetni kadrovi uposle, već da u fotelje sjednu oni koje će politike instruirati i navoditi kako raditi. Kako one iz Republike srpske, tako i one iz Srbije, koji su, upravo zahvaljujući Kajganiću, ali i postupajućem tužiocu Mladenu Vukojičiću, isposlovali optužnicu u slučaju Dobrovoljačka, koja će, vrijeme će to pokazati, postati predmetom izučavanja pravnih stručnjaka i studenata. Jer, količina pravne smijurije (a što je Sud potvrdio, jer sudija nije ni pročitao optužnicu) je za izučavanje i naučno istraživanje.
I kada Sud BiH nije sebi dozvolio luksuz da pred Sudom imaju Dobrovoljačku 2, te odbacio optužnicu u slučaju Jošanica, digla se prašina.
Kada govorimo o politici interesantno je kako Kojić nikada nije vršio pritisak za nepodizanje optužnica za ratne zločine od strane Hrvata nad Srbima, isto vrijedi i obrnuto, pa se postavlja pitanje imaju li Dragan Čović i Milorad Dodik dogovor i oko ovog pitanja, kao što su usaglašeni u vezi s politikama koje BiH vode u podjelu.
I ne treba biti mnogo pametan da konačno shvatimo da lažne optužnice su uvod u mogući novi sukob, a sve na osnovu lažnih materijala dostavljenih iz Beograda, zato se mora pružiti puna podrška Sudu BiH da odbije optužbe, lažne dokaze i svjedoke koji su podvaljeni iz Beograda.
Nisu to učinili za navodni zločin za “Dobrovoljačku ulicu”, ali se drugi ovakav ne smije ponoviti.
