Bliži se nova runda razgovora i pokušaj rješavanja problema u vezi sa Izbornim zakonom, a rok je, prema potpisanom sporazumu, šest mjeseci od dana imenovanja vlasti. Očekuje se još formiranje Vlada u HNK te bi priča o Izbornom zakonu u BiH opet mogla biti aktivna.
HDZ BiH, SNSD i SDP koji su formirali radnu grupu za izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine same nemaju dovoljno ruku u Parlamentu BiH, zbog čega su u ovaj proces trebali biti uključene i vlast, ali i opozicija. Vjeruje se da će iz različitih perspektiva pristupati rješavanju ovog dugogodišnjeg problema.
Neki od opozicionih političara, ali i same pozicije predlažu radnoj grupi da se vode Aprilskim paketom pri predlaganju izmjena. No, ideja korištenja Aprilskog paketa u izmjenama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine je loša, tvrde određeni dobri poznavaoci prilika u BiH, i to iz više razloga. Dva su najznačajnija.
Prvi jer njime se ne implementiraju presude Evropskog suda za ljudska prava, jer se delegiranje vrši kroz Klubove naroda u državnom Domu naroda, što znači da presude ‘Sejdić-Finci’ ili ‘Azra Zornić’ ne mogu biti implementirane.
Drugi je razlog, što jaku ulogu imaju Klubovi naroda u Domu naroda, čime bi se Draganu Čoviću isporučilo legitimno predstavljanje, jer nikad niko drugi izvan HDZ-a ne bi mogao biti izabran.
Posredan ili indirektan izbor za šefa države, ne može imati etničku odrednicu uopće jer nije u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, a time niti u skladu sa članom II/2 Ustava Bosne i Hercegovine što će opet otvoriti prostor za nove apelacije prema Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
Posebno ako pogledamo član X/II Ustava Bosne i Hercegovine koji jasno kaže da niti jedna izmjena ustava ne može suziti prava iz člana II koji govori o zabrani diskriminacije u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
Kad se tome dodaju Schmidtove intervencije na popunjavanje Doma naroda Parlamenta FBiH, putem kojeg se biraju delegati u državni Dom naroda, gdje je HDZ-u data ogromna prednost, onda je sasvim logičan zaključak da bi Aprilskim paktom najviše dobio HDZ jer bi mu bilo isporučeno legitimno predstavljanje.
Nakon Schmidtovih odluka Aprilski paket je postao besmislen jer je u korist HDZ-a i da se, pri tome, posebno jer se ne bi mogle implementirati presude Evropskog suda za ljudska prava.
Na dalje stižu i upozorenja da bi implementacija rješenja Aprilskog paketa u sadašnjim uslovima bila kontraproduktivna jer bi osnažilo etničke podjele, obesmislilo bi se postojanje građanskih, multi-etničkih političkih stranaka i udaljilo bi Bosnu i Hercegovinu od EU integracija.
Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan, a krije se u ključnom prioritetu broj 1 iz Mišljenja Evropske komisije, gdje nedvosmisleno piše da se izborna reforma mora uraditi u skladu sa evropskim standardima, što Aprilski paket nije, posebno nakon Schmidtovih intervencija.
