Bosna i Hercegovina je uistinu čudesna zemlja, u kojoj se evo dešava još jedno čudo, a to je da dvije čelne osobe Univerziteta u Tuzli tuže Sindikat svojih zaposlenika! Ovo je vjerovatno jedinstven slučaj u svijetu!? Da li ova tužba predstavlja metod zastrašivanja zaposlenika, članova Sindikata visokog obrazovanja Tuzlanskog kantona (SVOTK) i da li potezi rektorice i generalnog sekretara šalju poruku o obaveznom gašenju bilo kakvog kritičkog pogleda na stanje na Univerzitetu ili ipak potvrđuju sumnje i zabrinutost zaposlenika, članova Sindikata, za svoju i sudbinu Univerziteta u narednom periodu? Nakon nekoliko otvorenih pisama Sindikata visokog obrazovanja TK upućenih menadžmentu Univerziteta u Tuzli, u kojima se traže odgovori na goruće probleme sa kojima je suočena ova visokoškolska ustanova, protiv Sindikata su uslijedile tužbe rektorice prof.dr.sc. Nermine Hadžigrahić i generalnog sekretara Jasmine Berbić, dipl.pravnika.
Zar je moguće da na postavljena pitanja vezana za:
- strateški i akcioni plan razvoja/reforme Univerziteta,
- finansijsko poslovanje Univerziteta, koji usput rečeno nije privatna ustanova,
- tretiranje radnika za rad praznikom/nedjeljom, plaće tokom porodiljskog bolovanja,
- aktivnosti za sprovođenje akreditacija studijskih programa,
- nužnost kompletiranja Zakonom i Statutom definiranog rukovodećeg tima Univerziteta,
- izgubljene sporove sa zaposlenicima i saradnicima kao i ostalima, zbog čega, moglo bi se kazati, da svi trpimo gubitke,
- izgubljeni kadar/diskriminaciju administrativnih radnika itd.
nama, a dijelom i javnosti, se odgovara sa:
- sumnjama u reprezentativnost Sindikata (ipak potpisujući istu),
- praznim obećanjima za imenovanje prorektora do kraja 2018. godine, (od svog osnivanja, Univerzitet u Tuzli je za ne povjerovati, rekordnih, više od 17 mjeseci bez prorektora),
- preusmjeravanjem na zakonske akte ili da su to pitanja iz „nadležnosti drugih organa“,
- u konačnici, sa uvredom za zaposlenike, članove Sindikata, u vidu tužbe za klevetu.
Vjerovatno možemo smatrati da smo suštinski odgovor na pitanja ipak dobili njihovom argumentacijom tužbe, u kojoj nema ni slova o postavljenim pitanjima. Od strane menadžmenta Univerziteta u Tuzli odbijene su sve sindikalne primjedbe i sugestije koje smo dostavili 17.01.2019. godine, a koje se odnose na Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama i drugim primanjima zaposlenika na Univerzitetu u Tuzli. Njihovo djelimično usvajanje od strane Vlade TK, kao više instance, reguliranja plaće za vrijeme porodiljskog odsustva, svjedočenje je svemu navedenom.
Moglo bi se kazati da su zaprepašćujući navodi „dobrotvorne svrhe“ ili „onima kojima je najpotrebnije“, koje tužiteljice koriste u „Tužbi“ prema Sindikatu. Bilo bi lijepo da su tužiteljice u dijelu rečenice „minimalni novčani iznos koji će u slučaju pozitivnog okončanja preusmjeriti u dobrotvorne svrhe i onima kojima je najpotrebnije“ definirale „onima kojima je najpotrebnije“. Jer, čak i u slučaju da izgube spor, članovi Sindikata će nastaviti pomagati one kojima je to potrebno, kao i do sada, ali ovaj put, i u njihovo ime. Nadamo se da vizija Univerziteta koja je na snazi, kao i njeno pravno vodstvo, ima i druge elemente razvoja, jer, ukoliko je drugačije, sudeći prema dopisima i navođenim činjenicama, reakcijama menadžmenta, možda bi se, u godinama koje dolaze, svi mi mogli naći u baš tim, „najpotrebnijim“ kategorijama koje se navode u tužbi.
Sindikat visokog obrazovanja Tuzlanskog kantona je uvjeren da će se u redovnoj sudskoj proceduri pokazati da u otvorenim pismima nije bilo elemenata klevete, te će nastaviti da ostvaruje svoju nadnacionalnu, nadprostornu i nadvremensku časnu misiju.
Predsjednik SVOTK
Dr sc. Samir Nurić, red. prof.
