U utorak, 27.08.2019. godine počinjem redateljski rad na projektu Pijana novembarska noć 1918. Miroslava Krleže, Ive i Tene Štivičić u Narodnom pozorištu Tuzla.
Pažljivijim promatračima teatarskih prilika neće promaći činjenica da se u kratkom vremenu ponovo vraćam djelu genijalnog Miroslava plemenitog Krleže. Poslije Gospode Glembajevih, Kraljeva, U agoniji, Ver sacrum, Puta u raj, Legende, Adama i Eve imam zadovoljstvo suočiti se sa poetskim zagonetnostima Krležine dramatike.
Moj povratak ansamblu tuzlanskog Narodnog pozorišta, sa kojim sam bilježio uistinu za bh. prilike goleme redateljske uspjehe, odigrava se u trenutku kada su političke i sveukupne društvene neuralgije regiona dosegle vrhunac. Tu posebno mjesto zauzima kompleks nikada do kraja rješenih međunacionalnih odnosa.
A memoaristička proza Pijana novembarska noć 1918. upravo je teatarska demontaža zabluda međunacionalnih sukoba, mirenja i trajne neuralgije neriješenih nacionalnih pitanja. Uz dramaturšku suradnju Svetlane Broz učinio sam napor da ovaj Krležin dramatizirani prozni biser bude i više od profesionalnog izazova za tuzlanski teatarski personaž.
Ovu predstavu namjeravam graditi stilom minimalističkog logiciranja, sa jasnim pozicioniranjem središnje figure samog Miroslava Krleže, od njegovog javnog prosvjeda – skandala na čajanci u dvorani Kolado i saslušanja u vojno policijskom represoriju tadašnjeg Zagreba.
Predstava kao podjednak izazov za brojni ansambl, ali poglavito za redatelja!!!
Gradimir Gojer, reditelj
Preuzeto sa: https://www.tacno.net/kultura/zasto-miroslav-plemeniti-ponovo/
