U Zavodu za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju u Tuzli održana je komemorativna sjednica za prerano preminulu uposlenicu Zavoda Almiru Berbić.
”Almira Berbić je u naše živote ušla davne 1996. godine kada je kao nastavnica muzičkog počela raditi u našoj školi. Uvijek je bila vesela i raspoložena, u skladu sa poslom kojim se bavila. Voljela je Almira svoje učenike i bila im je mnogo više od nastavnice. U svom svakodnevnom radu sa njima stekla je prvo njihovo povjerenje, poštovanje pa i ljubav kojom su njeni učenici uzvraćali njenu ljubav koju im je nesebično pružala. Često su je učenici grlili i ljubili, a ona im je uzvraćala sa rodila ih majka.
Voljela je naša Mija, kako smo je od milja zvali, i svoje kolege i kolegice sa kojima je uvijek gradila drugarski, ljudski odnos, a biti čovjek je uvijek imalo svoju cijenu. Uvijek je bila među prvima u pokretanju akcije pomoći bolesnim kolegama i učenicima i među prvima se pojavljivala i u radosti i u žalosti ostavljajući pečat ljudstva gdje god bi se pojavila.
Rahmetli Almira je voljela svoj posao i unosila sebe u svaku priredbu i svaki kulturni događaj. Vrhunac njenog stvaralačkog dometa je projekat saradnje obrazovnih institucija Tuzlanskog kantona i regije Buckingham shire, u kojem ona briljira u okviru muzičke saradnje Kraljevske muzičke akademije iz Londona, Osnovne škole “Pasci” i Mandeville School Aylesbury, UK.
Svoju energiju i muzičko umijeće unosi u “Vojnikovu priču “Stravinskog i narednu “Universe”, a poslije i kroz mnoštvo drugih projekata u saradnji sa profesorom Brian Dipple koja traje do dana današnjeg i koja je osim popularnosti našoj školi donijela i materijalnu korist kroz opremanje kabineta muzičkog i značajna sredstva školi kao inicijalna za izgradnju fudbalskog igrališta.
Kroz sve probleme, nedaće i bolest naša Mija prolazila je ponosno, dignute glave i uspravna čela i na taj način širila pozitivnu energiju i optimizam. Ni teška bolest za koju je znala nije ju omela u ljudskosti i dobroti. Dobra i voljena kćerka svoje majke Mike, kako ju je od milja zvala, mezimica svog oca Abdurahmana, brižna majka svojih sinova Tonija i Denija, životna saputnica svog Azura i dobra seka svoje braće Seje i Ademira, kroz život je išla hrabro, po svojim životnim notama koje nikada nisu intonirale i svirale tužnu pjesmu, jer to nije bila njena misija ni njeno životno opredjeljenje. Baš kao što je jednom Arsen Dedić otpjevao, u njenom životu “Sve bilo je muzika”. Neka je rahmet njenoj duši i neka joj je lahka zemlja bosanska”, napsali su u tužnoj poruci iz Zavoda za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju u Tuzli.
