Odavanjem počasti poginulim braniteljima BiH i Tuzle i polaganjem cvijeća i vijenaca na spomen-obilježjima, u tuzlanskom naselju Brčanska Malta i na Slanoj Banji, danas je upriličeno obilježavanje 15. maja–Dana odbrane Tuzle, značajnog datuma iz historije Bosne i Hercegovine i Tuzle.
“U petak 15.5.1992. godine paravojska, osnovana u Banja Luci, 12.5.1992. godine i stavljena pod komandu, poslije proglašenog ratnog zločinca, Ratka Mladića, sa pripadnicima Vojske Jugoslavije napali su Tuzlu. Ustavom Jugoslavije, 28.4.1992. godine, ukinuta je JNA i osnovana Vojska Jugoslavije, koja se odnosila na teritoriju Srbije i Crne Gore. Za sve druge teritorije to je bila strana vojna sila. Njihov komandan u Tuzli je bio Mile Dubajić. Oni su, naoružani, tada najmodernijim oružjem, otvorili vatru na pripadnike Ministarstva unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine Stanice javne bezbjednosti Tuzla, čiji nacionalni sastav je tada odgovarao popisu stanovništva BiH. Pogodili su dvadesetak osoba i jednu ženu, koja je bila civil. Policija je postupila u nužnoj odbrani, kao što bi i sada postupila policijska patrola kada bi na nju neko otvorio vatru. Tada se dogodila bitka i pogibija mnogih ljudi. Godinama je, od naše policije, obezbijeđivana sigurnost za posjetioce iz Republike Srpske. Dakle, svaka majka, sestra, brat i dijete isto žale. Smatram da su MUP i Grad Tuzla ispoljili jednu empatiju, poštovanje koje treba imati prema svim poginulim. Nikada nije bilo niti jednog incidenta, niti se neko usprotivio, verbalno, nakon 15. maja, putem medija o posjeti porodica iz RS-a. Porodice poginulih su žrtve rata i moraju da znaju, a sve je dosta dobro utvrđeno i kod Apelacionog suda u Beogradu, u predmetu Ilija Jurišić. Dakle, da Mile Dubajić nije napao, pogodio 20 ljudi, 19 policajaca i jednu civilku, ne bi niko uzvratio na vatru i ne bi ni bilo bitke. Ta bi kolona, kao i kolone dan prije i dan poslije, prošla najnormalnije i otišla iz grada. Drugo, da on nije prekršio vojne propise i ljude, čiji su mu životi povjereni i kojima je komandovao, stavio na burad sa gorivom i sanduke sa municijom različitih kalibara, ne bi se dogodile one eksplozije u kojima je, na žalost, poginulo mnogo ljudi. U najgorem slučaju su mogli biti zadržani jedan dan, kao što je 250, bez ikakve razmjene, pušteno sutradan od strane policije. Prema tome, taj dan nisu pušteni samo oni koji su trebali da se liječe, da budu operisani u UKC-u, koji su, odmah nakon što su zbrinuti, također pušteni. Smatram da je bitna istina, a nama je, kao i do sada, tako i u narednim godinama, bitno pomirenje, a radi pomirenja je važna istina. Zato treba preporučiti svima oštećenima da se pridruže krivičnoj prijavi Fondacije istina, pravda i pomirenje, protiv Mileta Dubajića i njegovih pretpostavljenih koji su odgovorni za sve što se dogodilo 15. maja 1992. Tada su građani Tuzle branili svoje pravo na život, a policija je postupila u nužnoj odbrani. Zato građani ovaj datum obilježavaju kao Datum odbrane Tuzle”, izjavio je gradonačelnik Jasmin Imamović.
Nakon ceremonije odavanja poštovanja i polaganja cvijeća na spomen obilježju Slana Banja, pristunima se obratio Nikola Slavuljica:
“Postupajući u nužnoj odbrani, hrabri tuzlanski policajci, odbili su prvi napad na Tuzlu i time spasili preko 130.000 građana Tuzle, desetine hiljada izbjeglica, uglavnom iz ranije napadnutih gradova i sela, spasili privatnu i državnu imovinu, odbranili Tuzlu i dali vremena i Tuzli i Bosni i Hercegovini, da formira brigade i organizuje troipogodišnju odbranu Bosne i Hercegovine i Tuzle. Vječiti smo dužnici poginulim braniocima, poginulim civilima, svim braniocima koji su ranjeni i svim braniocima koji nisu ranjeni fizički, ali ko god se izlagao riziku od pogibije, ranjen je u dušu, rat je velika nesreća i ko ga jednom doživi, ima doživotne traume. Danas se, više nego drugih, običnih datuma, u našoj svijesti spajaju prošlost, sadašnjost i budućnost. U sadašnjosti nam je potrebna istina i pravda o prošlosti, a pomirenje nam treba radi budućnosti”.
