“Nastavnici kao žrtve nasilja
Škola – odgojno obrazovna ustanova za koju nam je prva asocijacija mjesto gdje djeca organizovano zajedno provode najviše vremena u toku dana, mjesto koje treba da bude sigurno, bezbjedno, kako za dijete, tako i za roditelje. Škola je mjesto obrazovanja, odgoja, edukacije, igre, zdravog odrastanja, ali i mjesto koje u najvećoj mjeri utiče na pravilan razvoj djeteta, formiranje njegove ličnosti, a opet, paradoksalno, mjesto na kojem se rađa najveći procenat nasilja.
Međutim, nije jedini problem nasilja u školi isključivo vršnjačko nasilje, u školi takođe dolazi i do nasilja učenika prema prosvjetnim radnicima.
Tačan je podatak da informacije o nasilju koje učenici u osnovnim i srednjim školama čine nad svojim vršnjacima preovladavaju u javnosti, ali su sve češći i incidenti, nekada teško zamislivi, u kojima prosvjetni radnici doživljavaju nasilje od strane učenika. Posljednjih godina učestali o oblik nasilja koji je dosta aktuelan poslednjih godina je i digitalno nasilje koje se najčešće karakterizira u tome što učenici bez dozvole nastavnika snimaju aktivnosti na času, kasnije ih objavljuju na društvenim mrežama ili kanalima uz ismijevanje nastavnika i podrugljive komentare. Takođe, dešavalo se da učenici otvore lažni profil nastavnika na društvenim mrežama i na njemu objavljuju neprimjerene sadržaje.
Da li prosvjetni radnici sve češće trpe neki oblik nasilja od učenika, roditelja? Šta je dovelo do toga da položaj prosvjetnih radnika bude degradiran? Činjenica da je sve više slučajeva nasilja nad prosvjetnim radnicima. Posljedica je promjena u društvu. Svakodnevno smo svjedoci u međusobnom ophođenju u komunikaciji roditelj-nastavnik ili učenik-nastavnik, jasno se uviđa nepoštovanje, nerazumijevanje, neuvažavanje različitih stavova.
Nasilje nad prosvjetnim radnicima od strane učenika i roditelja, prisutan je problem, o kojem se zna, ali se malo govori.
U posljednje vrijeme sve češće suočavamo se s različitim oblicima nasilja, od verbalnog, psihološkog, fizičkog nasilja. Mnogi psiholozi stava su: roditelji su glavni krivci, kućni odgoj, te neograničena sloboda koju djeca imaju. Njihove greške roditelji pravdaju: neopravdano bježanje s nastave, ismijavanje i davanje pogrdnih imena, verbalno nasilje nad profesorima u viber grupama…
Preuzeli su i kompetencije nastavnika, pa vrednuju znanje vlastitog djeteta. Znaju koju ocjenu dijete im treba dobiti. Te, za ocjene koje nisu po njihovim aršinima, krive nastavnike. Kao jedan od glavnih uzroka nastanka ovakvih incidenata, ali ne i jedini, stava smo da nasilje nad prosvetnim radnicima nastaje najčešće kao posljedica nezadovoljstva učenika i roditelja ocjenama. Ovako to izgleda u praksi.
Primjer iz jedne crnogorske škole.
Istraživanje pokazalo da je više od četvrtine nastavnika doživjelo nasilje od strane učenika, roditelja, kolega ili uprave škole.
Nastavnici nerado govore o nasilju koje trpe. A ono je nerijetko, kako od roditelja, djece i od uprave škole. Posljednji slučaj iz jedne podgoričke škole zavrijedio je reakciju policije. Naime, 14-godišnji učenik dobio je prekršajnu prijavu zbog verbalnog i fizičkog napada na nastavnika Osnove škole “Savo Pejanović”.Za incident se saznalo tek kada su učenici podijelili snimak iz učionice. Na isti način o događaju je saznalo i Ministarstvo prosvjete.
Ovo je samo od jedan slučajeva nasilja koja prosvjetni radnici trpe. Da bi ilustrovali kompleksnost nasilja koje nastavnici doživljavaju, citirati ćemo izjave nastavnika iz Crne Gore koja su doživjela neki od oblika nasilja od strane učenika.
„Majka učenika mi je rekla da on mašta o tome da me mafija ubije”, “Učenik me je na ulici gurnuo u jarak”, “Učenik me je gađao olovkom prilikom izrade testa, jer sam mu oduzela test zbog prepisivanja”, neka su od iskustava nastavnika.
Neki od prosvjetnih radnika su završavali i na policijskom ispitivanju:
“Dijete me zbog nezadovoljstva ocjenom i straha od roditelja optužilo pred roditeljem da sam ga nazvala ‘mutavim pingvinom’. Roditelj me je prijavio u policiju i bila sam u stanici dva sata. Poslije se uvidjelo da to nije istina, ali dijete nije kažnjeno.” Situacija nije bolja ni u drugim zemljama ex Jugoslavije. Slučajevi nasilja nad nastavnicima zabilježeni su i u Srbiji. O, tome svjedoči izjava nastavnice Olivere Radosavljević koju je dala za portal BBB News na srpskom:“ Oliveru Radosavljević, nastavnicu matematike iz Rače kod Smederevske Palanke, učenica osmog razreda ubola je nožem u lice 01. februara 2021. Dan koji, kako kaže, nikad neće zaboraviti. „Nož uperen u moju glavu i njen pogled koji nikada do sada nisam vidjela”, prisjeća se Radosavljević prizora. Kap koja je prelila čašu u Srbiji je dan kada profesorici iz Trstenika koja je pala na pod kada ju je učenik treće godine srednje škole u učionici zbacio sa stolice, dok su drugi snimali i glasno se smijali, a kasnije video podijelili sa drugim učenicima škole. Jedan od učesnika je napustio školu, dvojica su izbačena, a Ministarstvo prosvjete je oformilo radnu grupu koja bi trebalo da objavi prijedlog mjera za prevenciju nasilja.
Neki od primjera nasilja u školama u Srbiji poslednjih godina:
• Bor, 2020. – Profesor fizičkog vaspitanja zadobio je lakše povrede pošto ga je napao učenik na stepeništu škole
• Sremska Mitrovica, 2019. – U toku nastave učenik 8. razreda fizički je napao i povrijedio direktora škole
• Užice, 2019. – Učitelja pretukao bivši učenik, koji je pretio i dvjema profesoricama srednje škole
• Beograd, 2019. – Nastavnica pokušala da rastavi dvojicu učenika, a jedan od njih je udario pesnicom u glavu
• Mladenovac, 2017. – Učenik prvog razreda Tehničke škole napao profesora, a kasnije i policajce
• Vladičin Han, 2012. – Učenik prvog razreda gimnazije udario profesoricu matematike koja je pri padu polomila kuk
• Sremska Mitrovica, 2009. – Učenik prve godine Srednje tehničke škole pokušao da ispravi ocjenu iz hemije tako što je išamarao profesoricu, pljuvao je i vrijeđao
• Novi Sad, 2008. – Učenik osmog razreda osnovne škole zbog jedinice iz likovnog pretio profesorici bacanjem Molotovljevog koktela, đaci snimali napad i navijali
• Niš, 2007. – Dva svršena maturanta niške gimnazije Deveti maj pretukla profesora informatike dok je držao čas, kao i nekoliko učenika koji su pokušali da ga zaštite
• Vrnjačka Banja, 2006. – Učenik trećeg razreda Ugostiteljsko turističke škole nekoliko puta udario profesora bejzbol palicom tokom časa
• Sombor, 2006. – Roditelji dva đaka osnovne škole Dositej Obradović pretukli profesora hemije zbog loših ocjena njihove djece. (Izvor: BBC i Beogradski centar za ljudska prava).
Prosvjetni radnici na prostoru ex Jugoslavije doživjeli su mnogi razne vrste nasilja. Najnoviji koji se odnosi na upotrebu vatrenog oružja zabilježen je u Bosni, tačnije u gradu Lukavcu. Profesor engleskog jezika i pomoćnik direktora u ovoj školi, zadobio je prilikom pucnjave „tešku i po život opasnu” prostrelnu ranu na vratu, Maloljetnik je „ispalio više hitaca prema nastavniku i jednim hicem ga pogodio, odbacio je pištolj koji je pronađen. Profesor je uspješno operisan. To je samo jedna od tužnih svakodnevnica nastavničkog poziva.
Oni koji se osjećaju nesigurno na svom radnom mjestu, zbog potencijalnog nasilja, manje su motivisani i predani poslu. Može se javiti i negativan stav prema profesiji. Velika izloženost stresu vodi do profesionalnog izgaranja, pa svaki peti zaposleni razmišlja i o napuštanju profesije.
Posljedice nasilja nad prosvjetnim radnicima nisu naivne. Narušen im je autoritet u učionici i van nje, podloženi su komentarima i ismijavanju, preispituje sebe, svoj rad, postaje nepovjerljiv. Sve to neminovno utiče na kvalitet rada, ali i na ukupni život nastavnika. „Samo prisustvo scenama u kojima je nastavnik ponižen, često i bespomoćan, nosi posljedice po ukupnu atmosferu u učionici, pa i školi u cjelini…..”
