JU Muzej istočne Bosne Tuzla je 2020. godine povodom obilježavanja 100 godina Husinske bune realizovao projekt “Husinski rudar: Moja prošlost je vasa budućnost” autora Branka Šimića. Nakon uspješnog izvođenja od 21. do 28. decembra u Kući plamena mira u Tuzli, planirana su izvođenja širom Bosne i Hercegovine. Međutim, pandemija je onemogućila gostovanja u BiH u prvoj polovini 2021. godine. Početkom aprila Muzej je potpisao sporazum o saradnji sa KRASS festivalom te po prvi put nakon premijere u Tuzli, performans će biti prikazan na KRASS kultur crash (http://www.krass-festival.de/) festivalu u Hamburgu koji će se održati od 13.05.2021. do 22.05.2021. godine.
Velika nam je čast što će upravo ovaj performans otvoriti festival u četvrtak 13. maja/svibnja sa posebno adaptiranim tekstom na njemačkom jeziku. Svi koji imaju želju da odgledaju performans na bosanskom jeziku moći će to učiniti besplatno putem interneta od subote u 13:00 sati do nedelje u isto sati (15.-16.05.21.) kad će biti omogućen online prenos performansa tokom 24 sata.
Pratite slijedeće stranice kako bi došli do live-stream poveznice:
https://www.facebook.com/MuzejistocneBosne
https://www.facebook.com/husinskirudar2020
Više informacija o festivalu možete pronaći na slijedećoj poveznici:
https://www.kampnagel.de/de/home/
Riječima autora Branka Šimića:
Prije 100 godina, tačnije 21.12.1920. godine desila se Husinska buna, kod Tuzle. Rudari su se tada digli protivnasilja koje je nad njima vršila tadašnja vlast. Štrajk je izbio zbog nepoštivanja prethodnog dogovora inadnica koje Vlada nije isplatila iako se ugovorom obavezala. Unatoč tome ustanak za slobodu i prava jeproglašen subverzivnim činom. Glavnih aktera štrajka je bilo 19, a svaki kolega koji bi htio da im sepridruži je dobio prijetnju da će izgubiti državni stan koji je prethodno dobio. U većini tih stanova suživjeli rudari iz Slovenije. Oni i njihove porodice su istjerani. Međutim kolege iz okolnih mjesta, pretežnoHusina i Breze su ih udomili. Nakon sedmodnevnog oružanog sukoba sa žandarima, sedam poginulih te desetina ranjenih rudara i seljaka, štrajk je nasilno okončan.
Optužnica države je teretila 350 rudara i članova njihovih porodica, a Juro Kerošević je optužen za ubistvo za koje je do kraja svog života tvrdio da ga nije počinio. Većina pobunjenika je osuđena na dugogodišnje zatvorske kazne, a Juro na smrt vješanjem. Tada se mnogi ljevičari i intelektualci iz regije dižu i pokušavaju vršiti pritisak na Kralja kako bi Juro dobio pomilovanje, jedno od eminantnijih imena je pisac Miroslav Krleža. Osim iz regije, pritisak je dolazio iz svih zemalja u kojima su radničke i socijalističke partije bile jake. Vijest o pobuni i njenom krvavom epilogu nadomak malog grada u Bosni i Hercegovni je obišla Europu. Pritisak se isplatio jer je Juro pomilovan od strane Kralja, smrt vješanjem je zamijenila dvadesetogodišnja robija u Zenici. Odležao je sedamnaest i pol godina prije nego je izašao.
- u Tuzli je izgrađen spomenik u znak sjećanja na Husinsku bunu i poginule rudare u 2. Svjestkom ratu. inače djelo Ivana Sabolića, veliki kip rudara koji ostavlja krampu, a ponosno diže pušku, je simbol rada pretvorio u simbol pobune.
Dvadeset i tri godine prije Husinske bune, 1897. godine, jedan bostonski restoran je predstavio svijetu prvu disko kuglu. Polako se širila njena upotreba, prvo po klubovima istočne obale SAD-a, pa onda i zapadne. Neko ga je donio i u Europu, pa je u 1920-ih bila popularna i česta u mngoim lokalima velikih metroplola. Međutim njen vrhunac je došao 70-ih godina kada je postala neizostavna rekvizita i simbol disko klubova. Ti klubovi su 50 godina nakon bune postali mjesto okupljanja radničke klase. U rijetkim trenucima odmora i slobodnog vremena radnici su svoja odijela mijenjali za košulje sa širokim kragnama, trapez pantalonama, a oni hrabri su oblačili plato cipele, kako bi na nekoliko sati zaboravili sve nedaće koje donosi težak i mukotrpan fizički rad – disko je postao mjesto slobode.
Danas na stogodišnjicu Husinske bune radnička prava su ponovo ugrožena, ljudi su kao i prije 100 godina prisiljeni na ekonomsku migraciju i pristajanje na diktaturu kapitala. Nostalgija za «boljim vremenima» odnosno «boljom verzijom» nas svih je «bolest» od koje pati većina ljudi koji nas okružuju. Postmodernizam i dekonstruktivizam su doveli u pitanje hijerarhiju, simbole i ustaljene vrijednosti, pa tako i bunt. Husinski rudar: Moja prošlost je vasa budućnost – spojem simbola pobune i slobode najavljuje budućnost optimizma, prosperiteta i ulaska u novu borbu za elementarna radnička i ljudska prava.
