Aktuelno

Mujačić: Sjećanja na dan zločina na Kapiji ni nakon 24 godine nisu izblijedila

Tog kobnog 25. maja 1995. godine, Adnan Mujačić je s prijateljem krenuo na tuzlansku Kapiju. Kapija je sve do tada bila mjesto susreta stotina mladih Tuzlaka. Samo 15 minuta nakon što je došao na Kapiju pala je granata i ubila 71 osobu, a više od 200 ih ranila. Među povrijeđenima je bio i Adnan Mujačić, koji i danas od te granate ima gelere u tijelu.

Kaže da sjećanja na taj dan nisu ni 24 godine poslije izblijedila.

– Sjećam se i sada tog muka, tame i trenutaka poslije kada su se začuli jauci i vriska. U prvom trenutku nisam ni osjetio da sam ranjen. Htio sam ustati da pomognem prijatelju koji je također ranjen, ali onda sam shvatio da se ni ja ne mogu pomjeriti. I kada bih htio zaboraviti, tijelo mi ne da jer imam i sada posljedice od te granate, a i sjećanja stalno naviru na onaj strašni prizor kada sam otvorio oči – kaže Mujačić.

Iako je za zločin na Kapiji na 20 godina zatvora osuđen Novak Đukić, on se već godinama nalazi u Srbiji na slobodi i nikada nije izručen BiH.

– Od takve nepravde još više boli činjenica da imamo sugrađane koji negiraju zločin na Kapiji, koji misle da smo podmetali bombu pod nekog golfa i da smo mi sami sebi to napravili. Jako boli to omalovažavanje žrtava, pogotovo ponižavanje boli roditelja – rekao je Mujačić.

Mišljenja je da za Kapiju neće nikada više niko ni odgovarati, jer se po svaku cijenu želi izjednačiti žrtva i agresor. Poručuje, međutim, da im to neće uspjeti jer ta djeca nisu bili agresori već su bili vojna meta.

-Kapija je zločin nad zločinima. Sve generacije trebaju znati šta se dogodilo 25. maja 1995. godine, svi trebaju svoju djecu učiti i opominjati da se ovakvo zlo nikome ne bi ponovilo. Djeci treba govoriti ko je bio agresor, a ko je bio branitelj ove države – istaknuo je Adnan Mujačić, ranjenik s Kapije.

Danas je u Tuzli dan žalosti, iako ranjenici i porodice ubijene djece cijeli maj teško podnose.

– Čovjek je nastavio živjeti, normalno se ponašamo. Ali kada dođe maj vrate se sva sjećanja. Najsretniji bih bio kad bi mogao izbrisati maj, da ne postoji. Ja u svojoj kući imam heroinu koja je izgubila dijete na Kapiji i jednostavno sve uz nju proživljavam. Moja bol je nebitna naspram njene. Njena bol i bol svih roditelja je najteža. Ona me drži u životu, da pored sebe imam osobu koja ne mrzi, to je žena koja ne zna mrziti iako su oni nas ubili i osakatili iz mržnje – poručio je Mujačić.

Prosječna dob ubijenih i ranjenih u zločinu na tuzlanskoj Kapiji 25. maja 1995. godine bila je 23 godine, a najmlađa žrtva imala je tri godine.

Na vrh