Napokon je u vidu jasno izraženog interesa Elektroprivrede BiH za dokapitalizaciju HET-a na Trebišnjici iz F BiH stigao pravi odgovor na politiku predsjednika SNSD-a Milorada Dodika. Istina, trebalo je da vlastima u F BiH to nacrta čovjek iz RS -a, potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović, ali to sada nije toliko bitno.
– Srbija kupuje akcije Hidrocentrale na Trebišnjici, Vlada FBiH koja se hvali da ima milione na računima je mogla kupiti ove akcije i dokazati patriotizam. Ovako pred nosom Vučić kupuje BiH legalno, legitimno, a vi samo pričajte o ratu! Dodika boli uho, njemu je bitno da ima keša! – preko društvenih mreža poručio je Mijatović nakon čega je uslijedila reakcija premijera Vlade F BiH i Elektroprivrede BiH.
U pravu je Mijatović kada kaže da je kupovina akcija HET-a „najveći patriotski ispit svih nas“. Vjerovatno vlast RS-a neće dopustiti da F BiH kupi akcije HET-a ali bi im ponuda EP BiH sigurno pomrsila račune i zadala glavobolju, kao i susjednoj Srbiji koja na mala vrata želi privatizirati EP RS-a i ovladati hidropotencijalom BiH.
Umjesto zveckanja oružjem i bildanjem mišića sirotinje patriotskim pozivima na mobilizaciju rat protiv secesionizma Milorada Dodika davno je trebalo prebaciti u sferu ekonomije. Da je bilo volje, poštenja, znanja i državnog patriotizma Federacija BiH je mogla „kupiti“ mir i stabilnost u BiH umjesto što se do sada prešutno puštalo Dodiku da rasprodaje državu.
Politika koja je istinski opredijeljena borbi za jedinstvenu državu prvo je trebala osporiti emitovanje obveznica RS-a tražeći da se jasno navede šta je hipoteka na njih. O tome je prije mjesec dana govorio Thomas Waitz iz austrijske stranke “Zelenih” i član Evropskog parlamenta opravdano postavljajući pitanje zakonitosti Dodikovih poteza.
– U slučaju državnih obveznica Republike Srpske postavlja se pitanje da li su ‘hartije od vrijednosti’ uopšte bile pravno valjane. A to bi onda moglo dovesti do toga da oni koji su kupili državne obveznice – moguće i pojedine evropske ili čak austrijske banke, penzioni fondovi ili međunarodni donatori – tuže državu Bosnu i Hercegovinu tražeći da ona iz svoje imovine ‘namiri njihova potraživanja’, istakao je Waitz.
Iz ovoga je jasno da Dodikova bitka za prenos državne imovine na entitete nema veze s dobrobiti građana RS-a. Njima je život svaki dan sve teži, a Dodik samo spašava sebe i tajkune s kojima „prodaje budućnost“ u RS-u.
Da predsjednik SDA Bakir Izetbegović i njegova „braća“ u BiH i svijetu iskreno vole BiH mogla su se osigurati sredstva za kupovinu obveznica RS-a čiji kupci se za sada kriju od javnosti. Problem je što SDA sve dok BiH nije u partnerstvu sa SNSD-om dovela na rub novog rata nije bila zainteresovana za RS. Najbolje svjedočanstvo za to je kriminalizacija Aneksa 7 za čiju provedbu su potrošene milijarde maraka od kojih su objektivno najmanje koristi imali povratnici.
Da je SDA htjele graditi državu ne bi dozvolila da protjerani iz RS -a prodaju svoju imovinu, jer bitka za grunt je bitka za BiH. Osim toga RS je skoro prodala sve što je u tom entitetu vrijedilo, a kupovali su samo “Dodikovi prijatelji”.
Da se na kraju vratimo na priču o HET -u. Nije ona samo politička, opravdana je i s ekonomske strane jer F BiH i država u narednim godinama od izvoznika mogu postati ovisni od kupovine struje. Čak i laiku je jasno o kakvoj opasnosti se radi, a potencijala nam ne fali, samo volje, mudrosti i iskrene namjere. Svi koji imaju zrno zdrave pameti i u RS -u znaju da prodaja HET -a najmanje koristi donosi građanima. Bolje svjedočanstvo o tome ne treba od Rafinerije Brod, Alumine, nikad završenih MHE i drugo.
