Gotovo istovremeno u javnosti su se pojavile dvije informacije koje su stigle iz manjeg bosanskohercegovačkog entiteta čiji su utemeljitelji presuđeni za genocid i najteže zločine u Evropi nakon nacističkih.
Prva informacija odnosi se na četničko, odnosno fašističko divljanje, maloljetnika i veterana srpske genocidne vojske u Bosanskoj Dubici. Iako je većina medija izvijestila o navodnom nacionalističkom divljanju, ipak valja istaći kako se radi o netačnoj i pogrešnoj karakterizaciji tog divljanja u kojemu se pozivalo na nove zločine nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini. Razumije se da je riječ o fašističkom a ne o nacionalističkom divljanju. Sa srpskih nacionalističkih pozicija nastupaju predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović i predsjednik entiteta Milorad Dodik, dok je divljanje maloljetnika i veterana srpske genocidne vojske u kojemu se direktno poziva na činjenje novih zločina nad Bošnjacima, fašizam, i to je ono što zaista čini pojmovnu razliku u odnosu na svakodnevno nacionalističko divljanje Milorada Dodika.
Ta pojmovma razlika nije zanemariva, posebno ako znamo kontekst široko rasprostranjenog narativa o tri nacionalizma u Bosni i Hercegovini, te naročito agresivan narativ po kojem se navodni bošnjački nacionalizam (premda nikad precizno definiran) nastoji izjednačiti sa srpskim i hrvatskim koji gaje naslijeđe činjenja masovnih zločina iz bliske prošlosti. Stoga četničko – fašističko divljanje u Bosanskoj Dubici nije ispravno nazivati nacionalističkim, jer sutra će, a tome smo bezbroj puta svjedočili, neki strani ambasador to divljanje uporediti sa izjavom nekog Harisa Zahiragića, pozivajući sve strane na uzdržanost i konstatirajući problem prisustva tri nacionalizma.
Prema tome, još jednom podcrtajmo. Ono što smo vidjeli i čuli iz Bosanske Dubice nije nacionalizam (srpski) nego srpski fašizam.
Druga vijest koja je pristigla iz entiteta Rs je to da je u Republici srpskoj najavljeno kriminaliziranje klevete, a sudeći prema odredbama koje su do sada poznate javnosti, riječ je o kriminaliziranju kritike, ograničavanju slobode govora i onemogućavanju rada novinara.
S tim u vezi nižu se reakcije stranih ambasada i međunarodnih udruga sa sjedištem u Sarajevu, uglavnom na upite medija iz Sarajeva i slobodnog dijela Bosne i Hercegovine. Osuđuju se vlasti tog entiteta, poziva na prava i slobode novinara u manjem bh. entitetu. Istovremeno se niko od medija u tome entitetu ne usuđuje da stane u zaštitu Bošnjaka koji se progone u tome entitetu, niti se iko usuđuje osvrnuti na brojne četničke pozive za vršenjem novih zločina nad nesrpskim stanovništvom.
Potpuno se previđa da isti režim koji toleriše i podstiče pozive na nove zločine nad nesrpskim, uglavnom bošnjačkim stanovništvom, istovremeno i uskraćuje novinarske slobode. Oni koji žele zaštititi svoje slobode očito nisu spremni da se bore za slobodu svih, a novinari i intelektualci koji sebe identificiraju sa Rs-om nisu nimalo spremni govoriti o ugrožavanju osnovnih sloboda sa nesrpskim stanovništvom u tome entitetu. Stoga oni ne bi trebali očekivati bilo kakvu vrstu solidarnosti slobodnog dijela Bosne i Hercegovine u borbi za svoja prava, jer žele slobodu samo za sebe ali ne i za druge, slobodu za svoje sugrađane.
Pa ipak, postojeće stanje samo je rezultat egzistencije Rs-a kao takvog. Entitet koji je nastao na premisi po kojoj uskraćuje prava jednoj skupini građana i ne može danas ništa drugo biti nego onaj entitet u kojemu vlast uskraćuje osnove slobode, pa čak i onima koji mu izražavaju lojalnost.
Jedini način da se novinarima tog entiteta kao i nesrpskom stanovništvu omoguće osnovne slobode jeste da na tome prostoru zavladaju one vrijednosti koje je u svom oslobodilačkom pohodu širila Armija Republike Bosne i Hercegovine. Jer kao što je to već od ranije poznato, pluralizam mišljenja, osnovne slobode i ljudska prava u Bosni i Hercegovini, postoje samo tamo dokle je došla slobodarska čizma vojnika Armije Republike Bosne i Hercegovine.
(M. T./ Patria)
