Kao starozavjetni prorok Ilija ima vrlo važno mjesto u židovskoj, kršćanskoj i islamskoj predaji, o čemu svjedoče brojni spisi o njemu. Živio je i djelovao u Sjevernom kraljevstvu ili Kraljevstvu Izrael u IX. stoljeću prije Krista u vrijeme kraljevanja Ahaba i Ahazje. Prema Svetom pismu bio je „Podignut u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima”.
Štovanje svetog Ilije je dosta rašireno u karmelićanskom redu te u slavenskim zemljama gdje ga se još naziva i svetim Ilijom Gromovnikom. U slavenskim pučkim vjerovanjima sv. Ilija zapovijeda gromovima i kiši. (u Drugom svjetskom ratu je ratno ime prema tom proroku dobio Ivan Hariš-Gromovnik). Prema starohrvatskoj legendi sveti Ilija Gromovnik vozi kola po oblacima zbog čega dolazi do grmljavine.
Židovska apokaliptika držala je da Ilija nije umro, nego da će umrijeti skupa s Henokom na koncu vremena boreći se protiv Antikrista.
Hrvati u Bosni i Hercegovini slave ga kao zaštitnika Bosne i Hercegovine. Korijeni sežu iz vremena kad je biskup fra Pavao Dragićević tražio od Svete Stolice da se sv. Ilija slavi kao zaštitnik bosanskog kraljevstva. Sveta Stolica je udovoljila njegovom zahtjevu. Dokument kojim je to odobrila objavila je 26. kolovoza 1752. godine. Prema mišljenju biskupa dr-a mons. Mile Bogovića, razlog papinskog odobrenja je taj što sv. Iliju štuju i pravoslavci i muslimani.
Lilanje je jedan od običaja koje počiva na drevnom vjerovanju da se njima može osigurati zdravlje ljudi, dobri usjevi i dugo ljeto.
U prošlosti su se mladići nadmetali pred djevojkama koji će od njih napraviti najljepšu i najbolju lilu i početi se udvarati djevojci. Lila je duži ili kraći štap s rašljama napunjenima učvršćenom slamom, mada u novije vrijeme se koristi i suha kora od trešnje. Slama ili kora od trešnje se zapali i mladići lilaju, što znači, vrte štap s buktinjom oko sebe. Time se stvara privlačan efekt vatrenoga kruga, dok iskre ravnomjerno lete na sve strane. U lilanju je važno koliki je i kakav plamen, te, koliko dugo gori zapaljena lila i kako mladić vrti štap. Obično se lila u večernjim satima kad vatra najviše dolazi do izražaja, pa se tako pokazuje i njezino veliko značenje u životu čovjeka. U davna vremena kad su momci i djevojke napasali stoku, pašnjak izvan sela bio je idealno mjesto za takvu zabavu. Valja imati na umu da su kuće u to vrijeme bile prekrivene slamom pa je postojala opasnost od požara. Na takve zabave izvan sela momci bi osim lila donosili vino i rakiju, a djevojke bi u pratnji svojih baka donijele kolače i tako se družili i zabavljali (ašikovali).
Blagdan Sveti Ilija se slavi 20. srpnja, dok se u njegovu čast paljenje lila, odnosno lilanje organizira u'či Ilina, 19. srpnja, kojega su i ove godine tradicionalno obilježili građani Mjesne zajednice (MZ) Srednja Lipnica u neposrednoj blizini doma kulture. Lilanje je organizirao Savjet MZ Srednja Lipnica uz svesrdnu pomoć Inicijativne grupe „Aktivno starenje“ Srednja Lipnica, koje je ujedno upriličilo prodajnu izložbu svojih radova.
Izjavu predsjednice Inicijativne grupe „Aktivno starenje“ MZ Srednja Lipnica gospođe Mire Mrkić i majstora za lovački gulaš Mirka Lamešića možete pogledati u video prilogu, kao i ostale kadrove snimljene tijekom tradicionalnog običaja lilanje.
Prema vjerovanjima Ilijino vrijeme je bilo vrlo blisko današnjem, pa nam taj starozavjetni svetac čiji se blagdan slavi 20. srpnja itekako može biti i sada uzor i putokaz kako se boriti za očuvanje tradicije, vjere i istinskih vrijednosti, što su itekako prepoznali mještani Srednje Lipnice i ponosno slijede običaje svojih predaka pozivajući sve ljude dobre volje da im se pridruže i naredne godine.
Anto Šimić Čiko
