Danas smo, na posebnoj sjednici NSRS, održanoj u folklornoj atmosferi, imali priliku slušati isprazne fraze, neistine i otrovne poruke.
Iako posljednjih mjeseci Sarajevo drži primat najzagađenijeg grada, danas je nebo iznad Banja Luke „pobjednik“.
Najnovija teza, koju je eksluzivno iznio danas Milorad Bosanac, glasi da u RS – u nikada nisu bile veće plate i da narod dobro živi.
Koji narod, pitam ga. „Narod“ okupljen oko porodice dotičnog i SNSD – a?
Ako misli na taj narod, onda je u pravu. A narod u RS – u, kao i u FBiH, živi na rubu egzistencije, akrobacijski razvlačeći plate ili penzije od prvog do prvog.
Drugim izjavama, kojima obezvrijeđuje državu Bosnu i Hercegovinu i njene institucije, ne želim niti pridavati pozornost.
Ali ću djelić pozornosti pokloniti posebnom gostu današnje „sjednice“, Draganu Čoviću, koji, onako besramno reče kako u Bosni i Hercegovini ne funkcioniše ni zakonodavna, ni izvršna, ni sudska vlast. Poseban akcent je stavio na sudsku vlast, te ponovio kako nam „pravosuđe ne radi“.
Gospodine Čoviću, da pravosuđe radi i da živimo u pravnoj državi, vi i vaš prijatelj biste se, umjesto u NSRS – u, danas družili u nekoj od kazneno – popravnih institucija.
Međutim, u „zatvor“ getoiziranog oblika, stavili su oni hrvatski i srpski narod, kojemu su uništili pluralizam i slobodu mišljenja, do tih razmjera, da gospodin Bosanac, bez problema, kaže kako “narod nikada bolje nije živio“.
Dok Čović, bez ikakvog otpora unutar hrvatskog političkog i društvenog bića, kaže: „Čuvajte Republiku Srpsku“, ne pitajući se gdje je nestalo 160000 Hrvata iz Republike Srpske.
A obojica imaju koalicionog partnera u Sarajevu.
„Sapienti sat“, ili – pametnom dosta. I previše.
