Izjava gospodina Bakira Izetbegovića da ponovo računa na pomoć islamskog svijeta, pretpostavljam u slučaju sukoba, pokazuje mnogo više nego neznanje i političku nezrelost. Bosni i Hercegovini su potrebne veze i pomoć cijelog civiliziranog svijeta, uključujući i islamske države.
Ovakva izjava samo daje retoričku municiju Dodiku i Čoviću kada ispaljuju rafale mržnje kojima ubjeđuju Evropu i svijet da su bh. muslimani strano tijelo civiliziranog svijeta i potencijalni teroristi.
Ona izražava ubjeđenje da je podjela Bosne i Hercegovine moguća i prihvatljiva opcija.
Ona je izraz nemoći i nevjerice u vlastite snage.
Ona manifestuje licemjernu upotrebu dvostrukih kriterija, unutar kojih (opravdano) kritikujemo Srbiju i Hrvatsku za miješanje u unutrašnja pitanja BiH i nepoštivanje njenog suvereniteta, dok s druge strane prizivamo, po istom principu, druge države za rješavanje unutrašnjih pitanja i sporova u Bosni i Hercegovini.
Ona izdaje budućnost Bosne i Hercegovine.
Ne u moje ime.
Nama treba država koja je snažna, efikasna i pravedna. Države koja stvara prijatelje širom svijeta i lobira kroz svoje političke, ekonomske, diplomatske, naučne, kulturne i sportske kanale.
Možemo mi to.
Do nas je.
