BiH

MIRO LAZOVIĆ NEMA DILEMU: “Ono što je pokrenuto prije 30 godina iz Beograda i svoj kraj mora doživjeti u Beogradu”

Miro Lazović je, kao i mnogi drugi, vijest o defileu dočekao s iznenađenjem, naročito jer je on održan uoči obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici i ukopa posmrtnih ostataka u Potočarima.

Dolazak pripdanika Vojske Srbije u Bosnu i Hercegovinu izazvalo je oštre rekacije dijela bh. političke javnosti, ali i zabrinutost građana. O tome da li je trenutak u kojem su došli, uoči obilježvanja godišnjice genocida u Srebrenici, slučajan i kako uopće posmatrati dolazak vojske susjedne zemlje, za N1 je govorio Miro Lazović, bivši predsjednik Skupštine RBiH i član DF-a.

Miro Lazović je, kao i mnogi drugi, vijest o defileu dočekao s iznenađenjem, naročito jer je on održan uoči obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici i ukopa posmrtnih ostataka u Potočarima.

“S druge strane, iznenađen sam bio i zbog toga nastavlja, da tako kažem, pritisak na Bosnu i Hercegovinu na način da se pokušavaju realizirati pojedine odredbe iz zaključaka Svesrpskog sabora, i u tom kontekstu posebno sam iznenađen time što nemamo adekvatne informacije od domaćih struktura šta se to desilo – kako su ušli oni, ko im je dozvolio da uđu na graničnom prijelazu i javnost još uvijek očekuje jasne odgovore”, ističe Lazović.

Poznato je, kaže, da je Ambasada Srbije uputila dopis Ministarstvu vanjskih poslova BiH da je pokrenuta ta procedura, ali i dalje nedostaju prave informacije iz MVP-a BiH.

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković komentirao je za N1 dolazak pripadnika Vojske Republike Srbije u Bosnu i Hercegovinu, i njihov prolazak kroz Prijedor, oštro demantirajući svoju odgovornost, kao ministra vanjskih poslova BiH, u ovom slučaju.

“Ja ne znam da li se on treba osjećati odgovornim ili ne, ali se očekivalo da on kao ministar vanjskih poslova upozna relevantne organe države BiH, to su prije svega Predsjedništvo i Ministarstvo odbrane BiH, i da se onda ima cjelokupna informacija u kome će se donijeti zajednička odluka oko toga. Na ovaj način se pokazalo da organi države BiH između sebe ne komuniciraju na adekvatan način i da nisu sposobni donijeti prave mjere u određenom trenutku. I ovo nije prvi put da se na prostoru BiH, da tako kažem, kao kaskaderi susjednih država upadaju i predstavnici tih država i predstavnici njihovih organa, a da organi države BiH ostanu zatečeni. Ako ima određenih propusta u nekim procedurama, onda bi ovo trebao da bude nauk da se ti propusti isprave i da se to više ne dešava”, kaže Lazović.

 

“Zabrinjava odnos politike BiH prema potezima Srbije”

Osvrnuo se i na objavu predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji je na svom “X” nalogu napisao “Konačno”, aludirajući na marširanje Vojske Srbije kroz Prijedor.

“Ta riječ ‘konačno’ za mene znači da postoji tendencija da se unutar BiH osjeti utjecaj Srbije i ovog puta je to preko predstavnika kadeta i Vojske Republike Srbije i ne mogu prihvatiti obrazloženje gospodina Zukana da su to ‘samo učenici’, jer po njihovom, ono što su mediji objavili, po vojnom zakonu Srbije svi predstavnici kadeta pripadaju Vojsci Republike Srbije i bili su u prisustvu njihovih nadređenih koji su marširali Bratuncem i Prijedorom. Ono što posebno iritira, da tako kažem, je grad Prijedor. Dakle, marširati Prijedorom, gdje je faktički učinjen nepresuđeni genocid, preko 3.000 Bošnjaka Prijedora je stradalo, nosili su bijele trake čitavo vrijeme tokom agresije na BiH i sada se vrši ta manifestacija marširanja kroz Prijedor i to je nešto što zaista budi posebne emocije. I nije ni čudo što javnost reaguje i što reaguju svi – od Majki Srebrenici do Predsjedništva BiH. Ali, me zabrinjava što unutar BiH nema konzistentne, jasne politike kada je u pitanju odnos prema ovom činu”, dodaje.

 

“Pandorina kutija”

Ističe da se ovaj događaj može posmatrati kao pokušaj Srbije da uspostavi monopol nad antifašističkom tradicijom na ovim prostorima i kao pretenzije Srbije na teritorij BiH.

“Srbija posljednjih 30 godina, od agresije na BiH pokušava vršiti revizionističku politiku u odnosu na događaj koji su se desili 30-ih godina. Dakle, od samog nepriznavanja genocida do nepriznavanja Rezolucije Ujedinjenih nacija, potpuno je jasno da Srbija pokušava relativizirati stvari koje su se desile od 90-ih do dan danas i na neki način izjednačiti žrtvu i zločince. Ono što Srbija radi je glorifikacija i zločina i zločinaca koji su u ime srbijanske politike 90-ih godina izvršili agresiju na BiH i sama Rezolucija u UN-u bila je čin, bila je akt u kome se mogla zvanična srbijanska politika distancirati od politike Slobodana Miloševića”, obrazložio je Lazović.

Kaže da je prijetnja predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da će Rezolucija o genocidu u Srebrenici predstavljati otvaranje Pandorine kutije neosnovana te da je Rezolucija čin koji predstavlja zatvaranje Pandorine kutije koju je Milošević otvorio 1990. godine, a čije posljedice i danas osjećamo.

“Da su bili odovorni i prema vlastitom narodu, da su bili odgovorni i prema regionu i Aleksandar Vučić i Milorad Dodik bi Rezoluciju prihvatili kao čin koji im daje mogućnost da se distanciraju od te politike i da se na neki način krene naprije”, ističe Lazić, dodajući da je njihova politika okrenuta prošlosti.

 

Velikosrpska politika mora se završiti gdje je i počela – u Beogradu

Napominje da su i dalje žive ideje “Srpskog sveta” te da je defilovanje Vojske Srbije kroz Prijedor i Bratunac dokaz da su ostaci velikosrpske politike živi.

“Često u javnim nastupima govorim da imam osjećaj da se Jugoslavija nije raspala jer sjene tog raspada lebde i nad Kosovom, Crnom Gorom i nad Bosnom i Hercegovinom. Mislim da ono što je pokrenuto prije 30 godina iz Beograda i svoj kraj mora doživjeti u Beogradu, mora se tu zatvoriti ta pogubna velikosrpska politika”, ističe.

Morat će, kaže, unutar srbijasnke zvanične politike i društva doći do katarze, otrežnjena, kako bi se vidjelo da je Miloševićeva politika bila inicijator raspada Jugoslavije te da su napravljeni mnogi zločini u BiH i susjednim zemljama – i na Kosovu, i u Crnoj Gori i Hrvatskoj – počinjeni upravo zbog te politike.

“Ne kažem da nije bilo zločina i nad srpskim narodom na određenim teritorijama, ali kao refleksija te velikosrpske politike”, dodaje Lazović.

Na vrh