Povodom Svesrpskog sabora koji se održava sutra, javnosti su se obratili predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Dragan Mioković i dopredsjednik Federacije BiH Igor Stojanović.
“Kao ljudi lijevih i liberalnih svjetonazora, rijetko se u javnosti obraćamo kao Srbi ili u ime Srba. Pozvani smo da govorimo u ime svih građana koji su nas birali na pozicije na kojima se nalazimo. Međutim, danas smo to dužni uraditi. Osjećamo odgovornost upravo u ime brojnih Srba koji se osjećaju zabrinuti, jednako kao i mi, da iskoristimo svoje pozicije i da upozorimo na opasnost Svesrpskog sabora upravo za Srbe.
Zabrinuti smo što se još jedno okupljanje Srba doživljava kao prijetnja unutar drugih naroda, ali i kod jednog nemalog dijela samih Srba. S obzirom na organizatore skupa, na to ko je na njega pozvan da govori, s obzirom na to ko je iz Sabora isključen da se ne bi čuli drugačiji glasovi, s obzirom na vrijeme sazivanja, tj. neposredno nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici i u jeku poziva Milorada Dodika na tzv. mirno razdruženje, osjećaj sa je Svesrpski sabor prijetnja je itekako opravdan.
Želimo da se okupljanja uticajnih Srba doživljavaju kao progres i za same Srbe ali i za sve narode koji dijele sudbinu s nama. Zamislite na trenutak da se na Svesrpskom saboru zaista okupi srpska politička, akademska, kulturna i vjerska elita, a ne samo političari iz vlasti i ljudi bliski njima, isključivo nacionalističke provenijencije, i da donesu sljedeći zaključak povodom usvajanja Rezolucije u Srebrenici:
„Ni za jedan zločin, pa tako ni za zločin genocida se ne osjećamo krivima, ali se osjećamo odgovornima jer su kreatori i počinioci zločina govorili da to rade u naše ime. Izvinjavamo se što javno, još u vrijeme činjenja zločina, nismo rekli: Ne u naše ime, a onda i zato što smo čekali ovoliko dugo da to uradimo. Osim izvinjenja, obavezujemo se da ćemo učiniti sve da više nikad niko ne dobije mogućnost, a pogotovo ne podršku vlasti u Republici Srbiji i Republici Srpskoj da kaže kako je spreman bilo kakvo zlo bilo kome učiniti u ime Srba.”
Takav zaključak i njegova provedba bi preporodili odnose u regiji, srpsku elitu učinili mirotvorcima a srpski narod slobodnim od teških balasta prošlosti. No, to je nemoguće jer personifikacije politike u Republici Srpskoj i Srbiji su Milorad Dodik i Aleksandar Vučić, lideri koji bez pokušaja skrivanja pokazuju autokratske simptome vladanja. Oni nisu tu zbog Srba već smatraju da Srbi tu trebaju biti zbog njih. Zbog toga ih žele u potpunosti podrediti sebi, a to rade kroz njihovu homogenizaciju na nacionalističkim osnovama. Jedno od najprimjetnijih sredstava te homogenizacije, pogotovo zadnjih mjeseci je negiranje genocida. Negiranje genocida je posljednja faza genocida, tako da se zbog toga mogu smatrati saučesnicima u njemu, a najgore u svemu je što pokušavaju u negiranje uvući cijeli narod te ga tako oni učiniti genocidnim. Dok optužuju druge da Srbe čine genocidnima, krijući se iza te optužbe, oni ustvari pokušavaju Srbe učiniti takvima.
Jer samo takav narod, koji bi bio odbijen od cijelog svijeta mogu podrediti sebi. Zato i potenciraju priču o Srbiji kao matici, jer narod kakav bi oni željeli nigdje se drugo ne bi mogao ni osjećati ugodno nego u Srbiji i Republici Srpskoj kojima vladaju Vučić i Dodik.
A zamislite još jedan zaključak Svesrpskog sabora, kad bi on bio normalno okupljanje:
“Svaka država čije državljanstvo imaju Srbi njihova je matična država te sve svoje kreativne, intelektualne i fizičke potencijale trebaju upregnuti u izgradnju društava u kojima žive. Samo tako stvarat će pozitivnu sliku o sebi, ali i o Srbima kao vrijednom, kreativnom i plemenitom narodu čiji će pripadnici biti svugdje dobrodošli.”
Iz prethodno navedenih razloga, ni to se neće desiti.
Ovaj Sabor zavest će ponekoga, stvorit će propagandom utisak kod nekih pojedinaca da su Srbi važni samo ako su sami, izolirani, posvađani s komšijama i s cijelim svijetom. Srbi su, međutim, narod koji je, nažalost često nesretnim okolnostima, naseljen po cijelom svijetu. Narod koji se ne vraća u Srbiju i BiH, odnosno entitet Republiku Srpsku, a oni koji su ostali, teže tome da odu. Srbi su narod koji je, nažalost, svjestan da mu je svugdje bolje nego kući. Jer svugdje imaju sve što im treba, a kući imaju samo političare koji im uporno govore da su ugroženi. Iskreno im želimo da se vraćaju i da ostaju, a kad to požele, jedina stvar koju će promijeniti bit će političari poput Vučića i Dodika i tad će i u Srbiji i u Republici Srpskoj imati ono što imaju po bijelom svijetu. A ti novi političari na nekom novom srpskom saboru pisat će zaključke poput ovih koje mi predlažemo.”
