Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Kada Milorad Dodik kaže da se iznenadio, budite sigurni da nije u pitanju nikakvo iznenađenje, već čisti strah. A strah kod Milorada Dodika proizvela je informacija da će u Sarajevu, ali i širom BiH, biti održana Konvencija “Bosna je naša – Bosanska”.
I to ne konvencija kao priča za jednokratnu upotrebu, već skup na kojem će u balansu nevladinog, akademskog (intelektualnog), političkog i građanskog spektra napokon biti definisani odgovori na politike kojima i sam Dodik pripada. I tu čuči najveći Dodikov strah.
Jer, ako je išta u ovih 20 godina svoje vladavine pokazao Milorad Dodik, pokazao je da se ne plaši ni stranih ambasada, ni Schmidta, ni svjetskih sila, ali da ga je najviše strah jedinstvenog, odnosno frontalnog odgovora patriotskih snaga.
Zato stilom pisanja reakcije na taj događaj i pokušava da omalovaži njegov značaj, čime zapravo na površinu izbacuje strah od događaja čije posljedice jasno vidi. Dodik je do sada navikao da mu iz Sarajeva dolaze protivnici ili partneri s kojima može da trguje, koje može da ucjenjuje ili vodi za sobom zbog njihove izgubljenosti.
Prvi put ozbiljnije pred politike čija je Dodik personifikacija dolaze nevladine organizacije dokazane patriotske orijentacije – Krug 99 i Čuvari Bosne. Uz njih, tu su intelektualci, odnosno akademska zajednica koja će poništiti dugogodišnju uspavanost Akademije nauka i umjetnosti BiH. Tu su svakako i politički subjekti, oni subjekti koji su evidentno nakon 2022. godine shvatili kuda Bosna i Hercegovina može otići i da bi taj put značio njen kraj. I na kraju, a zapravo na vrhu piramide, tu su osviješteni građani, oni koji su skinuli nametnute koprene zbog kojih im se priviđala lažna dobrota opcija pregovaranja i kompromisa s Dodikom.
Ti građani zapravo će biti ključni osigurač da svi ostali akteri Konvencije održe definisane trendove. A to je strah koji vidimo u Dodikovoj reakciji koju ničim izazvani forsiraju mediji u Sarajevu, naročito oni bliski Trojci.
Nadalje, panika Milorada Dodika proizilazi iz činjenice da Konvencija “Bosna je naša – Bosanska” neće biti vezana za sarajevski okrug kao većina dosadašnjih. Istina, u Sarajevu će biti definisana platforma, ali ona će biti proširivana i u nju uključeni i stavovi iz Bihaća, Tuzle, Mostara, Zenice, Travnika…
Dakle, cijela Bosna i Hercegovina polako će ustati i konačno ispraviti kičmu kako bi hegemonističkim, separatističkim, aparthejd i drugim retrogradnim politikama rekla sikter! A s obzirom da je jasno da će pečat toj priči dati građani predvođeni nevladinim sektorom, intelektualcima i politikom, to će prerasti apsolutno sve političke podjele unutar političkog patriotskog segmenta. Time će biti uveliko oslabljena politička fragmentacija patriotskih snaga koja je kreirana izvana kako bi se olakšale Dodikove i politike iz Zagreba i Beograda.
A toga se boji Milorad Dodik. Jer, niti on ni lažni širitelji demokratije sa Zapada, niti još lažniji prijatelji s Istoka, ovu priču neće moći oskrnaviti pripisujući je bilo kojem pojedincu ili organizaciji.
I nije to prekid nikakvog zavjeta ćutanja kako Dodik veli, već buđenje snaga koje uveliko shvataju i osjećaju da je posljednji trenutak izdizanja iznad interesa i dnevnih politika i formiranja fronta na patriotskoj platformi i opredjeljenju za Bosnu i Hercegovinu uređenu po modalitetima evropskih i civilizacijskih vrijednosti.
A takva Bosna i Hercegovina znači odlazak u prošlost politika koje predstavlja Milorad Dodik i zato on panično pokušava biti šarmantan, čime skriva strah od skorašnjeg kraja njegove i politike njegovih nalogodavaca.
I da, Dodik spočitava naziv konvencije svjestan da će ona ponuditi koncept moderne države Bosne i Hercegovine, s uređenim sistemom, kao osnov za prevazilaženje plutanja u dejtonskoj žabokrečini etničkih podjela.
A ta žabokrečina iz Dejtona jedina je močvara u kojoj Dodik još može da pliva s glavom iznad vode. I zbog toga ga je strah. Zna on vrlo dobro da je Bosna i Hercegovina vlasništvo svih njenih građana, bez obzira na identitet. Ali zna isto tako da je on višak u takvoj državi, koju već decenijama podriva i pljačka. Da budem jasan, nikada Srbi, Hrvati i bilo ko drugi nisu bili višak Bosni i Hercegovini. Višak i teret uvijek su bili oni koji su zloupotrebljavajući nacionalna osjećanja na dno dna odveli i državu i njene građane.
Svjestan je stoga Milorad Dodik da ako ga se spriječi da zloupotrebljavajući etničke emocije opstaje na vlasti, on ostaje u prošlosti, a Bosna i Hercegovina i svi njeni građani idu ka budućnosti. I da, dokle god postoji Bosna i Hercegovina Srbi u njoj će za nas biti bosanski Srbi, sviđalo se to Dodiku ili ne!
Zato ga i jeste strah Konvencije “Bosna je naša – Bosanska”, u suprotnom ne bi ni primijetio!
Patria
