Marija Viktorija Henao imala je samo 12 godina kada je upoznala Pabla Eskobara, a udala se za njega tri godine kasnije. Kada su se prvi put sreli, on je imao 23 godine, a u trenutku venčanja 26. Uprkos razlici u godinama i činjenici da je Marija bila dijete, ona je tvrdila da je u pitanju ljubav, ali njeni roditelji su se oštro protivili njenoj namjeri da se uda. Iako je, iz perspektive njhovih godina i Pablovog ponašanja, jasno da u odnosu s Marijom on bio tipičan predator, njenim roditeljima je prije svega smetalo to što mu nisu vjerovali, što je bio sin običnog sajdžije i što je jurišao njihovim krajem na vespi.
Ipak, Marija je bila očarana njim, pa su Eskobar i ona pobjegli od njene porodice i ipak se vjenčali 1976.
— Upoznala sam Pabla kad sam imala 12, a on 23 godine — napisala je ona u svojim memoarima “Gospođa Eskobar: Moj život s Pablom”. — On je bio prva i jedina ljubav mog života. Udala sam se za njega u crkvi, a vjerovala sam da se bračni zavjeti moraju poštovati.
Kako je zapisala, Eskobar je davao sve od sebe da je zavede: donosio joj je poklone, poput žutog bicikla i pjevao joj serenade.
— Činio je da se osjećam kao princeza, a ja sam bila ubijeđena da je on moj princ — rekla je Marija.
Međutim, naravno da nije sve bilo bajkovito — sama činjenica koliko je Marija imala godina u tom trenutku, dok je Eskobar bio odrastao muškarac, dovoljna je da ovo ne bude ljubavna priča, već priča pune jeze. I sama Henaoova ju je tako doživjela u jednom trenutku, iako očarana i zaljubljena. Tako ju je, budući da je bila samo dijete, prvi poljubac “paralisao od straha”.
— Nisam bila spremna. Nisam imala kapacitet da razumijem šta su značili intiman i intenzivan kontakt — napisala.
Već sa 14 godina, Marija je zatrudnila. Kako je bila premlada, ona nije u potpunosti razumela šta se dešava s njom, ali je Pablu, opasnom čovjeku u dvadesetim koji je pažljivo planirao svaki korak, sve bilo kristalno jasno: odmah ju je odveo na abortus u jednu ilegalnu kliniku. Žena koja je izvela prekid trudnoće rekla je da joj radi nešto što će spriječiti da ona zatrudni u budućnosti.
— Osjetila sam snažan bol, ali nisam ništa mogla da kažem bilo kome — sjećala se Marija. — Samo sam se molila Bogu da uskoro sve bude gotovo.
Uprkos traumi koju je doživjela, ona je pristala da se uda za Eskobara već sljedeće godine.
— To je bila noć nezaboravne ljubavi koja ostaje istetovirana u mojoj koži kao jedan od najsretnijih trenutaka u mom životu — opisala je ona prvo bračno veče. — Željela sam da vrijeme stane, da uživamo zauvijek u toj bliskosti.
U trenutku kada su se vjenčali, Eskobar je iza sebe već ostavio sitne zločine i prekršaje koji su obilježili njegovu mladost i već je bio u prvoj fazi izgradnje svoje narko imperije. Deceniju kasnije, on je bio čovjek koji stoji iza 80 procenata ukupnog kokaina koji završava na teritoriji Sjedinjenih Američkih Država i kralj ozloglašenog Medeljinskog kartela. Uz njega je, tiho i bez pitanja, stajala Marija.
— On je odgajan u kulturi muških šovinista, u kojoj su žene učene da prate svoje muževe bez pogovora. Ja sam odrastala tako što me je Pablo oblikovao da budem njegova supruga i majka njegove djece, da ne postavljam pitanja i ne preispitujem njegove odluke, da okrećem glavu — istakla je ona u svojoj autobiografiji.
U prvim godinama braka, Marija nije imala predstavu čime se njen suprug bavi. Naravno, uskoro je shvatila da se za kratko vrijeme u njihov dom slivaju ogromne svote, a isprva je odlučila da — kako ju je Eskobar naučio — okrene glavu. Željela je da uživa u bogatstvu, a Pablo ju je obasipao skupim poklonima i vodio na putovanja. Međutim, nije mogla da se otrese osjećaja nelagode i sve ju je više izjedalo poreklo novca koji im je omogućio lagodan život. Tada su počele i brojne Eskobarove afere, a u jednom trenutku je čak imao svoj “momački stan” u njihovom porodičnom domu i u njemu dočekivao brojne ljubavnice.
— Tračevi o preljubama bili su konstantni i, moram da priznam, bolni za mene. Sjećam se da sam plakala čitave noći dok sam čekala zoru — pisala je Marija.
Eskobarov kartel je rastao, zločini su bili sve brutalniji, a Marija više nije mogla da ignoriše njegov paralelni život, koji je počeo da se miješa u porodični. Bilo je sve izvjesnije da su njegovi dani odbrojani, pa je sve češće bio u bjekstvu, a pred sam kraj Marija i njihova djeca Manuela i Huan morali su da nose povez preko očiju kad bi išli da posjete Pabla, koji se skrivao u “sigurnim kućama”. Strahovala je za njega, strahovala je za djecu, strahovala je za sopstveni život.
Eskobar joj je 1993. rekao da ona mora da se preseli s djecom u kuću pod zaštitom vlade.
— Plakala sam i plakala. To je bilo nešto najteže što sam morala da uradim, da ostavim ljubav svog života dok ga je jurio cijeli svijet — prisjećala se ona.
U decembru te godine, Eskobar je u Medeljinu ubijen od strane kolumbijske policije.
Dok je svijet slavio smrt najozloglašenijeg vođe narko bande u historiji, Marija i njena djeca su u tišini oplakivala njegov odlazak. Nakon što su im Mozambik i Nemačka odbili zahtev za azil, uputili su se u Argentinu i promijenili su imena, a ona se predstavljala kao Viktorija Henao Valjehos i Marija Isabel Santos Kabaljero. Život i dalje nije bilo lak: 1999. godine, Marija i njen sin Huan Pablo uhapšeni su zbog sumnji o pranju novca i u pritvoru su proveli nekoliko mjeseci. Nakon puštanja na slobodu, Marija je tvrdila da je zatvorenica u Argentini samo zato što je Kolumbijka.
— Žele da iskoriste duh Pabla Eskobara samo da bi dokazali da se Argentina bori s trgovinom drogom — rekla je tada.
Skoro dvije decenije po izlasku iz pritvora, Marija je izbjegavala javnost. Međutim, proteklih godina počela je da govori o svom životu s najpoznatijim narko bosom u istoriji, čovjekom koji na vrhuncu svoje moći 1989. godine bio sedmi na Forbsovoj listi najbogatijih ljudi planete, s imovinom procjenjenom na 25 miliona dolara. Štaviše, svoju stranu priče podelila je u memoarima koji su privukli mnogo pažnje.
I danas je Mariji teško da se pomiri sa užasnim stvarima koje je Pablo Eskobar činio u godinama koje su proveli zajedno. Kaže da osjeća “ogromnu tugu i sram zbog bola koji je njen muž izazvao”, ne samo njihovoj porodici već cijeloj Kolumbiji. U intervjuu koji je 2018. dala za W Radio, ona se javno izvinila za svoje ćutanje.
— Tražim oproštaj za ono što sam radila u mladosti — rekla je i dodala da ona nije bila članica kartela, kao i da nije uživala u plodovima Eskobarovog “rada”, kako se to obično vjeruje. — Nisam imala toliko lijep život.
