Danas se navršavaju 24. godine od tragične smrti velikog igrača, trenera i još večeg čovjeka Mustafe Hukića – Huke.
Mustafa Hukić, jedan od najomiljenijih i najtalentovanijih fudbalskih igrača iz Bosne i Hercegovine, zauvijek je ostavio trag u historiji sporta. Rođen je u Tuzli, u naselju Mosnik, gdje su se rađali najbolji tuzlanski fudbaleri. S uskim ulicama i ograničenim prostorom za igru, Hukić je od malih nogu morao postati majstor na lopti kako bi stekao prednost u igri.
Svoju karijeru započeo je kao 16-godišnjak u FK Sloboda, za koji je odigrao ukupno 280 utakmica. Bio je ponosan na svoj klub i svoj grad, a Tuzlanska Sloboda se zahvaljujući njegovim vještinama i zalaganju uspjela plasirati u Prvu ligu Jugoslavije. Historijska utakmica u Titogradu protiv Budućnosti, u kojoj je Sloboda slavila sa 3:0, bila je kruna njegove divne sezone.
Hukić je brzo postao miljenik tuzlanske publike zahvaljujući svojim driblinzima i nevjerojatnoj sposobnosti pronalaženja suigrača u prostoru. Njegove lopte su imale oči, a Mersed Kovačević i Jovan Geca često su koristili te sjajne dodavanja za postizanje golova.
Nakon uspješne karijere u Slobodi, Hukić je igrao za Osijek, San Jose i Sakaryaspor. Osvojio je srca navijača u Osijeku, gdje je postao omiljeni lik u gradu na Dravi. Njegova kraća avantura u Sjedinjenim Američkim Državama i Turskoj pružila mu je priliku igrati zajedno s legendom Georgom Bestom, čime je stekao globalnu popularnost.
Nakon igračke karijere, Hukić se vratio u Slobodu kao trener mlađih kategorija. Njegova posvećenost i ljubav prema klubu bili su neizmjerne. Kada je Sloboda bila u teškim vremenima i suočavala se s mogućim gašenjem zbog ratnih događaja, Hukić je hrabro stao na čelo i pokušao sačuvati ponos kluba.
Nažalost, njegov život prekinut je tragičnom saobraćajnom nesrećom 7. augusta 1999. godine. Cijela Bosna i Hercegovina, posebno Tuzla, bila je u suzama. Izgubili smo jednog i jedinog tuzlanskog princa.
Mustafa Hukić ostaje zapamćen ne samo po svojim fudbalskim vještinama već i po svojoj čojstvenosti, poštenju i stručnosti. Bio je častan čovjek, koji je uvijek isticao da je biti dobar čovjek važnije od svega drugog.
Dok njegovu smrt još uvijek tugujemo, s ponosom možemo reći da je Mustafa Hukić bio i ostao fudbalski princ sa Tušnja, čovjek čija veličina nije bila mjerena samo sportskim uspjesima, već i po njegovoj humanosti i dobroti prema drugima.
