Vučić bi trebao pojasniti kako je moguće da entitet koji je nastao neustavno, na ustavan način stekne vlasništvo nad imovinom koja je bila državna.
Za NAP piše: Sifet Kukuruz, pravni ekspert
Imovina koja je bila vlasništvo države Republike BiH i imovina nad kojom se prema Ustavu Republike BiH nije moglo sticati pravo vlasništva (prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi) ostaje u tom pravnom režimu, odnosno pravnom statusu, sve dok se taj pravni režim ne zamijeni drugim pravnim – težim, odnosno dok se status imovine ne uredi na drugačiji način.
U periodu od donošenja i stupanja na snagu Ustava Republike BiH, pa sve do donošenja i stupanja na snagu Ustava BiH 14.12.1995. godine, u pravnom životu su mogli postojati isključivo oblici vlasništva i imovinsko-pravni režim uspostavljen Ustavom Republike BiH.
S obzirom da je Ustav BiH iz 1995. godine amandmanski zamijenio Ustav Republike BiH, to znači da prije donošenja Ustava iz 1995. godine nije ni bilo moguće postojanje “entitetskog vlasništva”, s obzirom da Ustav Republike BiH nije omogućavao postojanje entiteta. Naime, sve dok važi pravni poredak Republike BiH, postoji samo imovina u vlasništvu Republike BiH i imovina nad kojom se ne može sticati vlasništvo, nego samo pravo raspolaganja, a to su prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi.
Sve dok važi pravni poredak Republike BiH ne mogu postojati entiteti, niti vlasništvo entiteta, a pravni poredak Republike BiH je važio sve do 14.12.1995. godine. I to Ustav BiH na jasan i precizan način propisuje.
Ukoliko predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić tvrdi da u Ustavu BiH iz 1995. godine nigdje ne piše da imovina pripada državi, onda bi on trebao prihvatiti činjenicu da je sve do donošenja Ustava BiH u primjeni bio pravni režim uspostavljen Ustavom Republike BiH. A taj pravni režim ne poznaje entitete, a ni vlasništvo entiteta, nego samo imovinu u državnom vlasništvu i prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi nad kojima se ne može ni sticati vlasništvo.
Dakle, sve do donošenja Ustava BiH iz 1995. godine postojao je isključivo pravni režim i oblici vlasništva koji su uspostavljeni Ustavom Republike BiH, i takvo ustavno stanje je bilo važeće sve do 14.12.1995.godine. I takvo pravno stanje ostaje važeće sve dok se na državnom nivou, odlukom državnog organa, ne uspostavi drugačiji pravni režim u odnosu na imovinu.
Entitet koji je neustavno uspostavljen u periodu važenja ustavno-pravnog poretka Republike BiH nije mogao steći pravo vlasništva, jer država Republika BiH u periodu 1990-1995. godina nije donosila propise o raspolaganju imovinom.
U tom smislu, ne može biti nikakve dileme da neustavnom entitetu državni organ, posebnim zakonom ili drugim aktima, nije prenio niti je mogao prenijeti pravo vlasništva nad bilo kakvom imovinom ili mu omogućio sticanje prava vlasništva nad prirodnim bogatstvima ili dobrima koja su, po Ustavu Republike BiH, bila u opštoj upotrebi.
Predsjednik Srbije bi trebao imati u vidu i činjenicu da, prema pravnom poretku Republike BiH, entiteti ne samo da nisu mogli imati pravo vlasništva, nego čak nisu mogli ustavno ni postojati. Vučić bi trebao pojasniti kako je moguće da entitet koji je nastao neustavno, na ustavan način stekne vlasništvo nad imovinom koja je bila državna.
Vučić bi trebao uvažiti i činjenicu da su entiteti odobrili Ustav BiH, a u članu XII/1 Ustava BiH propisuje se da Ustav stupa na snagu kao ustavni akt kojim se amandmanski mijenja i nadređuje Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Država Republika BiH i entiteti su dali izjavu da odobravaju Ustav BiH.
Ovo znači da su entiteti prihvatili i odredbu Ustava BiH koja predviđa da je sve do 14.12.1995. godine važio isključivo pravni režim Republike BiH. U suprotnom, pravno bi bilo nemoguće stavljati van snage Ustav Republike BiH i pravni poredak zasnovan na tom Ustavu, ukoliko on ne bi bio važeći. A Ustav BiH je upravo stavio van snage Ustav Republike BiH koji nije omogućavao postojanje niti entitetam niti “entitetskog vlasništva”.
Vučić bi se trebao zamisliti i nad činjenicom da je Ustav BiH eksplicitno propisao i kontinuitet republičkih zakona, propisa, sudskih procedura, organa vlasti, institucija i drugih tijela. Dakle, kroz odobravanje Ustava BiH 1995. godine entiteti su priznali ustavno-pravni poredak Republike BiH koji nije omogućavao njihovo pravno postojanje, a slijedom toga ni postojanje vlasništva entiteta.
Zato Ustav BiH za entitete predstavlja izvod iz matične knjige rođenih. Entiteti kao novouspostavljene administrativne jedinice u sastavu BiH ukoliko i raspolažu imovinom mogu raspolagati samo državnom, a nikako vlastitom imovinom.
Ako je sve do 14.12.1995. godine važio pravni poredak Republike BiH – a jeste, i ako je Republika BiH nastavila pravno postojanje i nakon 1995. godine pod izmijenjenim imenom kao BiH – a jeste, onda je potpuno jasno da entiteti do 1995. godine nisu imali, niti su mogli imati imovinu. A nakon 1995. godine nije usvojen nijedan propis koji bi omogućavao entitetima sticanje vlasništva nad imovinom.
I oni tu imovinu nemaju i ne mogu imati sve dok država BiH posebnim zakonom ne uredi pitanje raspolaganja državnom imovinom.
