Niti je kriza predah, niti je reformskog zamaha bilo, a Krišto pogotovo nije ono što nam treba jer njeno Vijeće ministara odavno ne donosi zakone koji bi išli u parlamentarnu proceduru.
Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Evropski komesar za susjedstvo i proširenje Oliver Varhelyi boravio je ovih dana u Sarajevu, ali se nije crvenio od stida, jer ovaj mađarski činovnik očigledno ne zna za stid i moral s obzirom da je Rezoluciju o genocidu u Srebrenici tumačio kao pokušaj nametanja kolektivne odgovornosti srpskom narodu.
To što je Varhelyi uz pomoć ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića pokušao da pred bh. javnosti ispegla svoj izlet među neljudske strukture negatora genocida ne znači da je odustao od podrške velikosrpskoj politici koja danima nakon Rezolucije osporava ono što je skupština UN usvojila. Jer, priznavanje presuda Međunarodnog tribunala u Hagu nije nešto što treba da se saopćenjima objašnjava, već se one prihvataju a žrtve poštuju u skladu s civilizacijskim vrijednostima koje je odavno uspostavila Zapadna Evropa.
Varhelyi nije sa Zapada, još manje je civiliziran iako je na funkciji koju mu je taj zapad dao. I kroz prizmu odanosti mađarskom populisti Viktoru Orbanu, Varhelyija možemo posmatrati kao birokratu kojem su strane stavke Zapada, a puno bliže retrogradne politike i vrijednosti nerazvijenog jugoistoka. Stoga, ne treba se čuditi da je Varhelyi stao uz Vučićev način tumačenja Rezolucije, a onda Bošnjacima s Konakovićem nudio šarenu lažu pomirnja.
Jučer je taj Varhelyi na forumu u Sarajevu prodavao priču o neophodnosti reformi potrebnih da bi Bosna i Hercegovina zakoračila dalje na evropskom putu. Tragikomično je da nam je o reformama došao pričati kadar države koja ima vrlo malo dodirnih tačaka sa Briselom i vrijednostima EU. Jer, Varhelyi je kadar Orbanove Mađarske, a to je ona država koja je tukla migrante, čiji premijer ne zna šta će s dva miliona bosanskih muslimana i često uslovljava sankcije Rusiji koju javno ne podržava ali skriveno za nju navija.
Iz jedne od najnedemokratičnijih država Evrope došao nam je činovnik da nam pojasni kako je Bosni i Hercegovini bila potrebna osoba poput Borjane Krišto koja će nas eto spasiti i dovesti do EU. I sve to dok ista ta gđa Krišto na komesarove oči izvali glupost da je “visoki predstavnik Christian Schmidt izmjenama Izbornog zakona gurnuo Bosnu i Hercegovinu u krizu”!
Ne znam kako je Varhelyi reagirao ali očito je da je Krišto pričala ono što komesar želi čuti, odnosno ne spominjati stvarne faktore krize u BiH, a to su Milorad Dodik i Dragan Čović, nego težište odgovornosti prebaciti na Schmidta. Jer, Dodik je prijatelj Varhelyija, Čović šef Krišto, a Schmidt meta koja lako prima i upija udarce.
Suprotno tome, Varhelyi je danas razgovarao sa Schmidtom koji je konstatovao da političke prepirke i retorika podjele ne vode nigdje.
Ali, prebacivanje odgovornosti na Schmidta komesaru odgovara s obzirom da je u Sarajevo došao upisati koji bod potreban za daljnju karijeru, pa na haotično stanje u Bosni i Hercegovini može gledati kroz prizmu izjave Krišto ili kako to napisa u izjavi kao mali zastoj nakon dobrog euroreformskog zamaha. Mo’š mislit’!
Niti je kriza predah, niti je reformskog zamaha bilo, a Krišto pogotovo nije ono što nam treba jer njeno Vijeće ministara odavno ne donosi zakone koji bi išli u parlamentarnu proceduru.
Niti je u krajnjem slučaju Bosna i Hercegovina blizu EU kako nas laže evropski komesar Varhelyi.
Koliko je sve Varhelyijevo jučer bilo politički satirično govori i činjenica da je pričao o milionima i milijardama eura za državu koja još nema usvojen budžet, a njegova projekcija je na takvom nivou da i u slučaju nekog čuda i dobijanja sredstava BiH neće moći da ih primi. Jer, ta sredstva moraju doći kroz budžet, a budžeta nema i vrlo je skučen!
I na kraju, zna Varhelyi, kao što znaju svi evropski lažovi koji marširaju i paradiraju ovom državom da nema reformi i magije koja može Bosnu i Hercegovinu uvesti u Evropsku uniju prije nego se ustavni poredak Bosne i Hercegovine ne raspakuje i izmijeni u pravcu približnosti onim razvijenim, demokratski uređenim državama EU.
Bosna i Hercegovina s Dejtonom je zaglavljena i pomaći se neće, te kao takva može služiti jedino ličnim potrebama EU kadrovika, ali se neće pomaći dok ne odmakne od Ustava koji je dio mirovnog sporazuma i uređenja kreiranog po vojnim, genocidnim i uzp linijama.
Licemjerna je stoga priča da će pet, šest ili koliko već zakonskih rješenja učiniti BiH uspješnijom i bližom Evropskoj uniji ako znamo da ta rješenja kreiraju secesionističke politike ukorijenjene u ratnim interesima i ciljevima.
A dok je tako vladavina prava ovdje je samo imaginacija u priči da ćemo nekim zakonom doći u ravan s nekom Njemačkom, Francuskom…
Evropska unija, kao i njeni strateški partneri Velika Britanija i SAD moraju odlučiti jesu li za onu Bosnu i Hercegovinu čije će ustavno i političko uređenje biti podređeno vladavini prava, demokratiji i sistemskom uređenju ili za status quo u kojem je rat tu iza ćoška, dok nas mir guši tiho i elegantno dok ne iščeznemo.
Mani šuplju Olivere, znamo se!
Patria
