Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu odlučivat će o odluci tog suda u kojoj je navedeno da je apelantu Slavenu Kovačeviću ugroženo aktivno biračko pravo.
I to je uspjeh koordinisane akcije hrvatskog premijera Andreja Plenkovića uz niz kadrova RH u Evropskoj uniji, ali i koordinisanu akciju HDZ-a BiH i Christiana Schmidta iz BiH.
Sve je učinjeno da presuda ESLJP u predmetu Kovačević v. BiH ne uspije trasirati Bosni i Hercegovini put ka modernoj državi, vladavini prava, koja bi kao takva bila daleko uspješnija na evropskom putu.
No, znamo ko su neprijatelji stvaranja moderne države Bosne i Hercegovine i kome u suštini etno – klerikalno odlučivanje u BiH pogoduje za konačne planove podjele ove države.
Sada znamo, a morali smo i ranije znati, da u strukturama ima onih koji se deklarativno zalažu za naprednu državu, koji nose patriotsku masku, skrivajući podaničko lice izdajnika.
Ključ odbrane mogućnosti da jednog dana u ovoj zemlji imamo vladavinu prava i izborni sistem koji svakom građaninu daje jednako pravo kandidature u političkoj utrci ma gdje živio i radio, bio je SEVLID HURTIĆ.
Hurtić je ministar za ljudska prava i izbjeglice, ali ga i prava i izbjeglice zanimaju koliko i uspješnost proizvodnje kivija negdje u južnoj Aziji. Jer, da se ministar Hurtić više bavio svojim poslom, odnosno ministarskom obavezom, a manje čekiranjem karti za putešestvije, znao bi šta treba učiniti da državi Bosni i Hercegovini i njenim građanima omogući jednu od najvažnijih odluka koje se tiču naše demokratske budućnosti.
Umjesto da radi, Hurtić se bavio kalkulantskom aktivnošću, nastojeći se skrivati iza birokratije i drugih članova Vijeća ministara. Iako najviše pozvan, ni približno se nije uključio u slučaj u kojem je morao biti najagilniji.
Njegovo (ne)djelovanje u punom kapacitetu proizašlom iz nadležnosti koje ima, samo potvrđuje da su riječi koje sam posvetio Hurtiću prje godinu dana imale smisao, a tada sam zapisao: “Ljudskim pravima, zahvaljujući projektovanoj politici sarajevske trojke upravljat će kadar Milorada Dodika, formalno iz stranke Zelenih i još formalnije Bošnjak Sevlid Hurtić. I sve legitimno i legalno dok ne dođe do krucijalnih odluka. A onda će Bošnjak Hurtić pokazati ostalom Forti i Bošnjacima Elmedinu Konakoviću i Nerminu Nikšiću kakav su posao odradili. Sve će biti po Ustavu i pravilima, ali ništa isto biti neće. Bit će to konačni kraj najozbiljnije postratne podvale Bošnjacima u projektima Pokret za državu i osmorka (danas trojka)”.
Dakle, Hurtić je vratio uslugu i nastavlja brinuti o ljudskim pravima koja nije htio/smio braniti.
Elmedin Konaković, koji se često voli hvaliti da je Bosnu i Hercegovinu vratio u centre u kojima se o njoj odlučuje ostao je zakovano nijem na priču o presudi Kovačević v. BiH.
I njegova politika da se pravi mrtav kada se BiH može omogućiti da prodiše oslobađanjem okova tripartitnog etno vladanja, ima duboku pozadinu u činjenici da je odaniji hrvatskim politikama nego državi kojoj se na službu zakleo: Jer, Konaković predugo zastupa stav da bi se HDZ-u i Draganu Čoviću trebao osigurati kontinuitet vladanja. Činjenica da šef bh. diplomatije, koji u Zagrebu nije smio izreći dokazane činjenice o ulozi Hrvatske u međunarodnom oružanom sukobu u BiH, jasno je definisala puteve Elmedina Konakovića. Doduše, zna on i promijeniti rute svojih letova, al’ to nije za ovaj tekst.
Da sumiramo, nelegitimne agentice, za koje imamo puno pravo reći da su se lažno predstavljale, podnijele su zahtjev za uključivanje Velikog vijeća i odlučivanje o presudi Kovačević v. BiH. Plenković i njegova diplomatsko – politička eskadrila pojačana Schmidtom i Čovićem uspjeli su taj zahtjev pretvoriti u svojevrsnu pobjedu.
A informacija da se na Sudu u Strazburu kao razlog prihvatanja zahtjeva spominjala mogućnost da odluka u predmetu Kovačević ugrozi konsocijacijski model raspodjele moći u BiH morala bi probuditi prodržavnu politiku. A takve nema, pa ćemo na ljudska prava čekati još dugo, dugo vremena.
Zapravo čekat ćemo sve dok ne shvatimo da su i Konaković i Hurtić i Trojka prevara kojom su nas unazadili i gurnuli u bezdan u kojem čekamo nestanak. Jer, onog dana kada Plenkovićev prijatelj Schmidt obavi zadatke koje je preuzeo, Bosna i Hercegovina će biti ljuštura od države, a Konaković, Hurtić i slični nas ubjeđivati kako je to dobro zbog evropskog puta.
Mi ćemo znati da nas lažu, samo je pitanje hoćemo li biti spremni ući u borbu iz zone dubokog konformizma i politika nezamjeranja. Čekati da to urade Konaković ili Hurtić je besmisleno, jer udobnost fotelja, moć i novac kojeg su se dočepali su čvrsta udica na kojoj ih drže stari separatistički partneri, nikli na kostima Bošnjaka a iz zločinačkih projekata Rs i HZHB.
Jer, kako ono glasi rečenica – da sam znao da je Bošnjake ovako lako kupiti, nikad s njima ratovao ne bih!
Piše: Rasim Belko/ Patria foto – Faktor.ba