Dok požari i dim sa deponija ugrožavaju stanovnike okolnih mjesta i potencijalno mogu dovesti i do šumskih požara, nameće se pitanje ko je odgovoran i da li se to moglo ili može u budućnosti spriječiti.
“Mnoge deponije u BiH su neuređene, rade ilegalno i bez potrebnih dozvola. Na deponijama se odlažu razne vrste otpada, od kojih neke i ne bi smjele da se odlože na deponije komunalnog otpada, što negativno utiče na zrak, vodu i tlo u okolini deponija. Kada dođe do požara na deponiji, nemoguće je odrediti tačan sastav plinova koji nastaju, ali je jasno da su izuzetno toksični i često kancerogeni i da mogu da imaju velike posljedice na zdravlje okolnog stanovništva i osoba koje učestvuju u gašenju požara”, rekla je Amra Skramončin iz Centra za ekologiju i energiju.
Glavni uzročnik nastanka požara na deponijama je metan koji nastaje razgradnjom organskog i biorazgradivog otpada, a plastika, papir i druge zapaljive supstance koje se nalaze na deponiji samo pomažu održavanju požara.
Požar na deponiji “Stanovi” u Kladnju gori već nekoliko dana, zbog čega je Štab civilne zaštite Općine Kladanj proglasio stanje prirodne nesreće.
Česti su požari i na deponiji “Višnjik” u Gradačcu. Zadnji veći požar na deponiji “Višnjik” je bio 17.07.2024. kada se požar proširio na pšenicu i kretao prema kućama, a zatim je zahvatio i šumu, a Civilna zaštita je izdala upozorenje građanima da ne izlaze van kuća jer je dim opasan po zdravlje. Srećom, toga dana je širenje požara zaustavljeno, ali opasnost od novog požara na ovoj i desetinama drugih deponija nije prošla.
Pored toga što požari ugrožavaju okolne stanovnike i predstavljaju opasnost za šume, gašenje požara na ovim deponijama zahtijeva veliki angažman i uključenost lokalnih vlasti, vatrogasaca, Civilne zaštite, korištenje ogromnih količina vode, nasipnog materijala itd., što stvara i velike troškove.
Lokalne vlasti i oni koji upravljaju deponijom moraju preuzeti odgovornost za nastale štete i preuzeti sve neophodne mjere da do toga više ne dođe. Međutim, od odgovornosti se ne mogu isključiti ni nadležne institucije na entitetskom i kantonalnom nivou, jer nije dovoljno samo naložiti sanaciju deponija i definisati određene mjere, neophodno je i pratiti njihovu realizaciju.
“Trenutni pristup upravljanju otpadom je neodrživ i potrebno ga je što prije promijeniti i preći na cirkularno upravljanje otpadom. Treba raditi na smanjenju količina organskog i ambalažnog otpada koji se odlaže ne deponije iz domaćinstava i preduzeća koji proizode takav otpad. Promocija kompostiranja, podjela kompostera i kompostabilnih vrećica, postavljanje kontejnera i kanti za odvojeno prikupljanje otpada, podizanje znanja i svijesti predstavnika zakonodavne i izvršne vlasti na svim nivoima i građana samo su neke aktivnosti koje je potrebno sprovesti. Ali, sve ovo bi trebalo da prati hitna sanacija postojećih deponija i izgradnja nove infrastrukture za održivo upravljanje otpadom”, istakla je Džemila Agić, direktorica Centra za ekologiju i energiju.
Krajnje je vrijeme da se upravljanje otpadom u BiH shvati ozbiljno i da sve nadležne institucije počnu aktivno djelovati na rješavanju problema, ali i da građani prihvate svoju ulogu u ovom procesu. U suprotnom, ništa se neće promjeniti.
