Kaže u petak uvečer, tokom gostovanja na Face TV Nermin Nikšić, lider SDP BiH i vjerovatni budući predsjednik Vlade Federacije BiH:
“Svi znamo kojih ružnih priča o Zlatku Miletiću i tokom rata i nakon rata ima. Ne pada mi napamet da ja to sad potežem niti hoću.”
“Kojih ružnih priča?”, pita ga voditelj Senad Hadžifejzović.
“Pa to znaju svi u ovdje Sarajevu. Ja sam to čuo od Sarajlija, nisam ja bio ovdje u ratu, ali nevažno…”
Na ponovljeno insistiranje voditelja Hadžifejzovića da otkrije koje su “ružne priče o Zlatku Miletiću”, lider SDP-a od njega traži novo pitanje. Za razliku od Senada Hadžifejzovića, koji je cijelo vrijeme rata (i sve godine nakon rata) bio u Sarajevu i do kojeg nisu doprle “ružne priče” o zastupniku u Domu naroda BiH, Nermin Nikšić koji nije bio u Sarajevu ih jeste čuo od “svih ovdje u Sarajevu”. U te “sve(znalice)” ne spada Senad Hadžifejzović. Ni Ministarstvo unutrašnjih poslova BiH koje nije znalo ono “što svi u Sarajevu znaju”, pa je iz neznanja i zablude Zlatka Miletiće odlikovalo “Zlatnom policijskom značkom”, najvećim ratnim priznanjem. To se priznanje dodjeljuje “pripadnicima MUP-a RBiH koji su se naročito istakli o oružanom suprotstavljanju agresoru…ili izvršili djela u kojima je došla do izražaja njihova lična hrabrost i požrtvovanje”.
(Na znanje Nermini Nikšiću i “cijelom Sarajevu”: Miletić je nagrađen zbog zapovijedanja akcijom policije Novog Sarajeva na sprječavanju prodora četničkih jedinica u aprilu 1992. godine preko Hrasnog brda. U toj je akciji izbačen iz stroja Vojvoda Branislav Gavrilović Brne, komandant Šešeljevih četnika u Vukovaru i Sarajevu.)
Lider SDP-a BiH Nikšić je Zlatka Miletića optužio za “ružne priče” iz rata u istom danu kada je u Mostaru potpisao protokol u formiranju buduće Vlade Federacije BiH sa Draganom Čovićem, liderom Hrvatske demokratske zajednice BiH. O Draganu Čoviću i njegovoj ulozi u Mostaru ne “kruže ružne priče tokom rata i nakon rata”. Naprotiv: o lideru HDZ-a kruže dokumenti, nevosmisleni pismeni dokazi. “Cijeli Mostar” nije čuo, nego je vidio dokumente prema kojima direktor “Sokola” Čović traži od vojnih vlasti HVO-a da mu pošalju bošnjačke zarobljenike na prinudni rad u njegovom preduzeću.
Nermin Nikšić nije u slučaju Dragana Čovića osluškivao “sazanja” javnog mnjenja, a pogotovo pravosudnih organa BiH, kao što je učinio govoreći o Zlatku Miletiću, nehadezeovskom zastupniku u Klubu Hrvata Doma naroda. Iz toga je jasno čiju bi stranu držao SDP-ov kandidat za Dom naroda Parlamenta BiH Jugoslav Bradara da je on umjesto Miletića ušao u Klub Hrvata.
ZAŠTO JE MILETIĆ HAPSIO ČOVIĆA
A koje bi mogle biti “ružne stvari” koje je Zlatko Miletić počinio nakon rata, za koje je čuo Nikšić “od cijelog Sarajeva”? Da nije možda riječ o “ružnom” hapšenju Dragana Čovića koje su u novembru 2006. godine izvršili pripadnici Uprave policije Federalnog MUP-a na čijem je čelu bio Zlatko Miletić?!
Između hinjavih, nemuštih, priprosto-proširenih rečenica kojima je Nermin Nikšić izgovorio aludirajući na “ružne stvari” koje je Zlatko Miletić tobože počinio u ratu, mogu se prepoznat aluzije na teška zlodjela iz sfere ratnih zločina. Čitavi istraživački timovi, po diktatu Nikšićevih bivših i sadašnjih stranačkih kolega (jedan od njih visoko kotira na američkoj “crnoj listi”) pokušavali su godinama kompromitirati Miletića dovodeći ga u vezu sa ratnim zločinima u Novom Sarajevu gdje je bio načelnik policijske strtanice. Nisu uspjeli. Naprotiv.
Ali, kako to da Nermin Nikšić, major Armije BiH, sve zna o “ružnim stvarima” koje su se dešavale u Sarajevu, a ama baš ništa pod Bogom ne zna o pokoljima nad srpskim civilima koje je vojska u kojoj je zapovijedao počinila u njegovom Konjicu. U odnosu na broj stanovnika Konjic je općina u BiH sa najvećim brojem osuđenih ratnih zločinaca, kao i onih kojima se sudi za ta krivična djela. Među njima je i jedan blizak srodnik Nermina Nikšića. O njemu lider SDP-a nije nikada ništa ružno čuo od “cijelog Konjica”, pa ga je promaknuo u istaknutog člana svoje stranke.
