Još jedan mladi bračni par bh. intelektualaca napustio je matičnu zemlju i otišao, ovaj put u prekookeansku Ameriku.
Ovaj put riječ je o porodici istaknutog bh. muzičara Sanela Bajramija iz Tuzle.
- U aprilu prošle godine napustili smo Bosnu i Hercegovinu, našu Tuzlu i, evo nas sada u Americi gdje gradimo novi životni početak, gdje sve počinjemo iznova, ali svi smo spremni na taj novi životni izazov. Meni je lično u Tuzli i BiH bilo fantastično, ali na ovaj odlazak moja supruga i ja smo se odlučili isključivo i samo isključivo zbog djece i njihove budućnosti. Shvatili smo da bi naše dvije kćerke samo stagnirale u toj zemlji , bez neke velike prespektive u budućnosti – rekao nam je Bajrami na početku razgovora, pa nastavio:
- Ja imam dvije kćerke, starija ima već 18 godina i veoma je nadarena za muziku, a posebno odlično svira violinu. Kada smo stigli u Ameriku odmah su je primili u njihovu filharmoniju, jer su ljudi u startu prepoznali njen talenat.
Da li je bilo teško donijeti odluku o napuštanju zemlje?
- I jeste, i nije. Ja se sa tom odlukom godinama borim ili godinama mi je stajala na životnoj vagi. Međutim, sve to vrijeme nisam osjećao potrebu za odlaskom jer sam se na neki način zavaravao da je sve ok, da će biti dobro, da nam se smiješi svijetlija budućnost. Cijeli rat i poslijeratni period sam proveo u Tuzli, posao mi je uvijek dobro išao, tako da nisam imao potrebe za odlaskom. Moja supruga je psiholog i njena škola i papiri o završenom školovanju važe u Americi, ne mora polagati neke dodatne ispite, tako da čim se završe svi papiri može da počne da radi. Ona je cetrificirani psiholog i stručnjak je u svom poslu.
Kakav je bio osjećaj kada ste krenuli iz Tuzle i kada ste stigli u Ameriku?
- To su zaista pomješana osjećanja. U Tuzli smo ostavili roditelje, širok krug familije i prijatelja, ostavili smo život koji smo sagradili, stan, kuću, prodali automobil koji smo voljeli. Teško je bilo ostaviti sve to, ali da se razumijemo, stigli smo na jedno pravo lijepo mjesto, mnogo je mogućnosti za uspjehom. Ja čak možda i više radim sada ovdje u Americi već što sam radio dok sam bio u BiH. Tako da sve te mogućnosti za boljim prosperitetom u životu nam daju snagu da izdržimo.
Rekao si da bolje radiš u Americi već u BiH, kao muzičar, ili?
- Da, da upravo tako. Veoma dosta mnogo radim sa našim pjevačima koji dolaze da pjevaju, nastupaju u Americi, po našim klubovima, dvoranama… Od kada sam došao, odmah sam odradio turneju sa Osmanom Hadžićem, pa nastavio sa Azrom Husarkić, Fazlijom, Mirzom, Benjaminom Kličićem, Denialom Ahmetovićem… Uglavnom sve su to pjevači sa kojima sam radio i u Bosni.
Kakvi su pjevači kada dođu u Ameriku, da li su spremni da plate dobrog i kvalitetnog muzičara poput tebe?
- Jesu, zaista jesu. Čak, moram da budem iskren i da kažem da se i bore za mene. Iskreno imam više poziva za posao već što mogu da stignem sve. Osim toga ja nisam samo muzičar već i pjevam, ali pjevam nešto sasvim drugo od onoga što oni pjevaju. Ja sam više orijentiran na pop muziku, pa je to onda idealan spoj.
Kada ste stigli u američki grad Boise, ko vas jedočekao?
- U tom gradu imam prijatelje s kojima sam dvadeset godina u prijateljskim odnosima i oni su bili inicijatori tog našeg dolaska i preseljenja u Ameriku. Čak smo po dolasku i jedno vrijeme bili kod njih u kući, i oni su nam moglo pomogli da se odlučimo na ovaj drastičan korak, i nismo požalili. Moja Ajla već završava školu sa odličnim uspjehom, dobila je, kao što rekoh ponudu za Muzičku akademiju. Direktor odsjeka za Muzičku akademiju joj već sada privatno predaje časove violine i on je inicirao da ona svira u filharmoniji. Glavna stvar zbog koje smo došli ide kako treba i to nam daje satisfakciju da ublaži nostalgiju za Tuzlom i Bosnom. Teško nam je kada su neki praznici, rođendani, a nismo zajedno.
Sanel nam je otkrio da je predugo u muzici, na estradi, da je stratao kao veoma mlad, pa je tako već 32 godine dio muzičkog svijeta. Prva ozbiljna zvijezda sa kojom je bio na bini bila je njegova rodica Selma Bajrami, a kako nam je rekao s njim je Selma i počela da pjeva.
- Selma je prvi put uzela mikrofon u ruke sa mnom. Dugo smo radili zajedno, radili smo zajedno kada je snimila i prve albume, e onda sam se oženio, dobio kćerku, a tad sam bio u Australiji sa Selmom. Poslije povratka sam odlučio da malo prikočim, da gledam odrastanje kćerke, a kasnije sam nastavio sa Osmanom Hadžićem i mnogim drugim. A, sa Koketom sam radio sve dok nisam krenuo za Ameriku.
Planovi?
- Planovi su mi da se u Americi počnem baviti i menadžerskim poslovima pošto imam dosta kontakata sa ljudima koji to organiziraju, a imam i kontakte sa mnogim pjevačima. Planiram i snimanje svoje prve pjesme ili pjesama ,pa da i ja budem malo na prvoj liniji.
Bato Šišić/Hayat
