Piše: Rasim Belko/ Patria
Sve je izglednije da će Christian Schmidt do izbornog dana ispuniti obećanje dato hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću i nametnuti izborni zakon u Bosni i Hercegovini kakav trenutno u demokratskom svijetu niti postoji niti može postojati. Tako će Schmidt, iako dolazi iz razvijenog demokratskog društva i države koja poštuje ljudska prava, od sebe napraviti svojevrsnog Kim Jong-una kada su ljudska prava u pitanju. U tome mu sve je očiglednije pomažu kolijevke demokratije i svjetski policajci za ljudska prava Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija.
Skoro je pa kristalno jasno postalo da će naume Matthewa Palmera, Angeline Eichhorst i drugih bjelosvjetskih diplomatskih agitpropa političkih želja Zagreba u BiH kraju privesti Nijemac Schmidt i tako se upisati u historijskoj listi na kojoj su Butros Butros Gali, general Lewis MacKenzie a koji su davali maksimum doprinosa da se zemlja Bosna podijeli, a jedan njen narod uništi. Gali i MacKenzie su to u ratu činili kršenjem međunarodnog, humanitarnog i svakog drugog prava, dok će Schmidt ukoliko uradi što je naumio biti jedan od onih koji su poništili ljudska prava u BiH i doveli zemlju pred svršen čin etničke podjele, kako je to bilo zamišljeno još početkom devedesetih.
I oni tada i Schmidt danas igrali su po istim notama agresivne guslarsko – ustaške muzike naslijeđene na politici Cvetković – Maček, Tuđman – Milošević, koju proteklu deceniju vode SNS-HDZ Hrvatske, odnosno Plenković i Milanović s jedne i Aleksandar Vučić s druge strane. U svim tim slučajevima jedno je posve jasno – sve što su hegemonističke snage Beograda i Zagreba zatražile imalo je jasnu neprijateljsku pozadinu spram opstanka Bosne i Hercegovine. Jer, obje te zemlje već dva stoljeća slijede isti cilj, parčanje Bosne Hercegovine i pripajanje njenih teritorija susjednim državama.
Znaju to u svjetskim centrima moći, baš kao što su znali i onomad kada je četvrta vojna sila udarila širom države u pokušaju da ekspresnim djelovanjem stavi svoju zločinačku šapu na ovu zemlju. Znali su onomad svjetski moćnici i šta je cilj Tuđmana kada je krenuo u rat sa Armijom RBiH. I jedni i drugi na kraju su osuđeni za genocid, UZP, etničko čišćenje, masovno silovanje…. Ali, konačne pravde i oslobađanja ove zemlje nikada u potpunosti nije bilo. S današnjeg aspekta gledano, skoro pa da se stopostotno može tvrditi da ni svijet nije odustao od podjele BiH.
Jer, teško da Washington i London ne shvataju da je ono što po Plenkovićevim željama namjerava nametnuti Christian Schmidt zapravo predigra za završnu i konačnu uspostavu trećeg entiteta, na teritoriji Herceg – Bosne, projekta osuđenog za udruženi zločinački poduhvat. A stvaranje takvog administrativnog područja unutar ove zemlje je zapravo potpuno otvaranje ka konačnoj podjeli, u kojoj bi entitet Republika Srpska bila dio Vučićeve velike Srbije, a pripajanjem Herceg-Bosne ispunio bi se Tuđmanov san.
Ono što bi od Bosne ostalo, teško bi opstalo, jer bi to bila hermetički zatvorena teritorija na kojoj žive Bošnjaci, uglavnom muslimani, koje je trebalo izolovati i gurnuti na stazu uništenja, jer u takvom okruženju spasa im ne može biti. Jer, ili će se raseliti u potrazi za boljim životom ili će vremenom biološki biti uništeni.
Dragan Čović i Milorad Dodik, lideri HDZ-a i SNSD-a nesumnjivo su rotori koji pokreću sve neprijateljske akcije protiv bosanskohercegovačke države i njene funkcionalnosti, a po nalogu i kreaturi susjednih država. Istovremeno, navedeni proruski dvojac tamo gdje kontroliše procese maksimalno gazi prava svih koji ne pripadaju njihovom narodu, uz kočenje svakog napretka na integracijskom putu. I umjesto da te produktore kriza i tenzija ukloni iz političkog života, po želji susjednih država Schmidt ih još i nagrađuje, Dodika ne dira, a Čoviću namjerava isporučiti apsolutnu kontrolu države.
Jer, očito da Schmidt nema podršku zapadnih zemalja da ovu zemlju oslobodi opterećujućih segmenata i da joj vjetar u jedra ka napretku u svakom pogledu. Istovremeno, taj demokratski zapadni svijet sve očitije i otvorenije podržava želje Zagreba za apsolutnom kontrolom nad Bosnom i Hercegovinom. Takvo djelovanje apsolutno pomaže secesionističkim planovima Dodika i hegemonizmu Vučića.
Zato je nejasno kada pojedini političari ispaljuju otrcane fraze o najvećim prijateljima Bosne i Hercegovine. Jer ti “prijatelji” se više ne mogu ni kamuflirati u “prijateljsko” odijelo, odavno su postali saučesnici i Hrvatskoj i Srbiji, u suprotnom ne bi podržavali nametanje nečeg što je apsolutno nezamislivo u njihovim zemljama i apsolutno pogubno po Bosnu i Hercegovinu.
Nametne li Schmidt ono što je obećao Plenkoviću, Grlić Radmanu i Escobaru, otvorit će ozbiljnu Pandorinu kutiju i prizvati prilično opasne duhove prošlosti. Jer, ma koliko su devedesetih gurali u nestanak one koji Bosnu vole, dovoljno ih je preživjelo i ostalo u državi sa hiljadugodišnjom tradicijom, koja je bila sila kada mnoge od tih sila demokratije nisu ni postojale. Schmidt, Amerikanci i Britanci ne trebaju uopće sumnjati da će se glas otpora podjeli i nestanku BiH opet čuti do neba, pa kom obojci, kom opanci!
