Čović je bio na sličnom putu svih ovih godina, ali SAD nikada nisu konkretno poduzele niti jednu radnju, sve evo do momenta, dok nisu vidjele svoj lični interes u tome.
Piše: Amina Čorbo-Zećo @aminacorbozeco
Uskoro će se navršiti punih sedam godina otkako se priča da je Dragan Čović ‘ispunio’ uslove za odlazak na crnu listu Sjedinjenih Američkih Država, tačnije prošlo je sedam godina otkako sam pisala upravo na tu temu. Bilo je to netom nakon što je Milorad Dodik 2017. prvi put završio na crnoj listi SAD zbog podrivanja Daytonskog sporazuma i njegovih prijetnji suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine.
Čović je bio na sličnom putu svih ovih godina, ali SAD nikada nisu konkretno poduzele niti jednu radnju, sve evo do momenta, dok nisu vidjele svoj lični interes u tome.
Sada je jasno da je interes administracije u Washingtonu (u ovom slučaju plin i Južna interkonekcija) razlog da se Čoviću zaprijeti crnom listom, pa onda zaključujemo da ih i nije baš briga za ustroj BiH, jer u kontroliranom haosu i uz oktroisanu vlast strani faktor najviše profitira.
Nejasno je zašto američki državni sekretar Antony Blinken poziva ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića da izvrši pritisak na predsjednika HDZ-a Dragana Čovića kako bi se hitno usvojio zakon o južnoj plinskoj interkonekciji, a ne komunicira direktno s Čovićem. Još veći problem tog nerazumijevanja leži u drugom dijelu pisma!
“Isti zahtjev šaljem i hrvatskom ministru vanjskih poslova Gordanu Grlić-Radmanu, a naše ambasade će to pratiti. Radujemo se našem kontinuiranom radu na jačanju vaše energetske sigurnosti ne samo diversifikacijom energetskih ruta, već i diversifikacijom izvora energije kako bismo unaprijedili obaveze preuzete na COP28 za trostruko povećanje obnovljive energije na globalnom nivou i prijelaz s fosilnih goriva. Ovi zajednički napori osigurat će još veću energetsku sigurnost za vaše zemlje”, napisao je američki državni sekretar u pismu upućenom ministru vanjskih poslova BiH.
Ovim su SAD indirektno priznale da Hrvatska itekako ima upliva u unutrašnje odnose u BiH, a što je totalno suprotno odnosima dviju država i dobrosusjedskom ponašanju, te nije svojstveno niti demokratskim standardima. No, SAD očito znaju da Dragan Čović i HDZ BiH niti jedan potez ne povlače ukoliko ne dobiju zeleno svjetlo iz Zagreba, a pismo Blinkena upućeno i Grlić-Radmanu legalizira takvu nedopustivu pojavu.
Jasno je, dakle, da su SAD duboko svjesne opstrukcija Dragana Čovića, ali im to nije smetalo da daju punu podršku Christianu Schmidtu da nametne izmjene Izbornog zakona BiH koje su debelo učvrstile HDZ BiH u vlasti, tačnije bez njih je nemoguće formirati vlast, a to su učinili nakon godina i godina blokade Federacije. Tada nisu prijetili crnom listom. Čak ni prijetnje ‘nemirima na jugu’ nisu navele SAD da reaguje, osim što su izrazile zabrinutost, pa onda udovoljile Čovićem prohtjevima.
Izmjene Izbornog zakona BiH, kako ih traži Dragan Čović, donijele bi nove etničke podjele u BiH i sva polemika se kretala oko toga, ali je Čović opet nagrađen s nove četiri godine vlasti, kako bi uz pomoć Hrvatske istrajavao i dalje na pogubnom legitimnom predstavljanju!
Porazno je da SAD traži pomoć od ministra susjedne zemlje, koja je, uzgred rečeno, bila i agresor na BiH. I to im je normalno u okolnostima u kakvim živimo.
I upravo zbog takvih poteza sve više probosanske snage unutar BiH uviđaju da SAD, kao nekadašnji dokazani prijatelj BiH, mijenjaju kurs djelovanja ili su izgubljeni u tumačenjima dešavanja unutar BiH (što je malo vjerovatno).
I dok su godinama iz Ambasade SAD, OHR-a, OSCE-a i drugih međunarodnih organizacija u BiH samo poručivali da je nedopustiva bila kakva politička blokada uspostave vlasti u BiH, a Čović je provodio, ništa konkretno nisu poduzeli. Tada nije bilo pisama iz Washingtona.
Sada kada je upitna Južna interkonekcija, mi bismo kao trebali vjerovati da SAD prijatelji BiH i da će Čović na crnu listu zbog korupcije (!?), a davno je trebao završiti na optuženičkoj klupi, pa i na crnoj listi, zbog narušavanja ustavnog poretka i držanja Federacije BiH u blokadi. Ali to se nije desilo, a neće vjerovatno ni sada, jer će se naći kompromis u kojem će Južna interkonekcija biti izgrađena, a s njom u političkom životu ostati i Čović.
Upitno je samo hoće li američka administracija pristati da tu interkonekciju kontroliše politička nasljednica UZP-a, što bi omogućilo Čoviću da i dalje ovu zemlju dijeli, i uz pomoć Hrvatske, ali i drugih zemalja Zapada. Jer te su mu zemlje i pomogle da Schmidt suspenduje Ustav i nametne rješenja koja odgovaraju isključivo njemu i njegovoj stranci!
Patria
