Beogradu i Zagrebu niti su aspiracije ugašene, niti im nešto na tom putu smeta.
Piše: Amina Čorbo-Zećo
Kakvu Bosnu i Hercegovinu Hrvatska vidi u okviru Evropske unije najbolje oslikavaju ovacije za Dragana Čovića koji je najavio na Općem saboru HDZ-a da će srijeda, 17. april, kada se održavaju hrvatski izbori, biti neradan dan i u BiH!
Aplauzi koji su se prolomili salom jasno ukazuju kakvu politiku baštini HDZ, te kako stoji suverenitet Bosne i Hercegovine I kako ga Zagreb vidi!
I ne prestaju se, ni dan-danas, baviti unutrašnjim poslovima Bosne i Hercegovine. Kad god to mogu, a trude se da to bude na skoro svakodnevnom nivou, hrvatski političari na svaki mogući način pokušavaju utjecati na političku situaciju kod svojih komšija.
U tome im pomažu ekspoziture u vidu Dragana Čovića i HDZ-a BiH, koji voli Andreja Plenkovića više nego cijelu državu u kojoj živi.
Jasno je svakom laiku da ovakav konstitutivni sistem u kojem postoje neke hrvatske stranke i neki hrvatski kantoni, Zagrebu će se omogućavati da se nastavi miješati u unutrašnje prilike u Bosni i Hercegovini.
Zabrinjava šutnja lidera ‘Trojke’, koji na sve ostaju imuni i dalje mantrajući kako je kompromis sve što BiH treba, ali nikako da nam pokažu šta su u tom kompromisu dali HDZ I SNSD. A, da budemo jasni ‘Trojka’ je dobrano države dala.
Otud i jeste problem što Elmedin Konaković ne vidi ništa sporno u svojoj rečenici da ‘nije fer da Hrvatima neko drugi bira predstavnike’, a dok mu nije problem da Čović proglašava svetkovine iz Zagreba kako djeca ne bi išla u školu, a HDZ glasači na izbore dali podršku Andreju Plenkoviću!
Nije u lakoj poziciji upleo se tu i Zoran Milanović, pa onda ne čudi ni šutnja Nermina Nikšića, jer možda koji glas ode i SDP-u Hrvatske.
I stoga dok ne naučimo napamet valja ponavljati da je Zagreb preko međunarodne zajednice, odnosno Ureda visokog predstavnika (OHR) uspio da postigne određene ciljeve u Bosni i Hercegovini. Nažalost, ti su ciljevi oslabili našu državu, što je i definitivno otvorilo dodatni prostor Zagrebu, ali i Beogradu da provode svoje politike u Bosni i Hercegovini.
Beogradu i Zagrebu niti su aspiracije ugašene, niti im nešto na tom putu smeta. Zagrebu su narasli apetiti prema Bosni i Hercegovini, jer su uvidjeli da svoje politike u Bosni i Hercegovini mogu provoditi uz pomoć međunarodne zajednice – direktno iz Brisela!
I sve to dok se trojka hvali mogućnošću otvaranja pregovora, iako suštinski znaju da to ništa ne znači, te da napredak nije postignut, već su se samo geopolitički odnosi promijenili početkom rata u Ukrajini. Nikako zbog toga što BiH postaje demokratska zemlja s jakom vladavinom prava. Nažalost, otvaranje pregovora neće značiti boljitak građanima, već sigurnost Zagrebu da će baš preko Brisela nastaviti jačati svoj utjecaj, prvenstveno u Hercegovini.
I zato uporno izmišljaju bošnjački demografski oportunizmom i nekakve izmišljene sigurnosne problem. Na te izmišljotine nema adekvatnog odgovora, kao što nema ni reakcija na slobodne dane zbog izbora u Hrvatskoj.
A, znate li zašto? Zato što institucije BiH nikada slabije nisu bile, a upravo na tim slabostima jača snaga Beograda i Zagreba.
I nikakvi pregovori Bosni i Hercegovini neće u suštini donijeti prosperitet bez njenih jakih državnih institucija, koje u ovom slučaju izgleda nikome nisu važne!
Patria
