Ljudi

In memoriam: Sjećanje na Antu Raosa

Prije četiri godine prestalo je da kuca srce najuspješnijeg predsjednika u historiji FK Sloboda #tuzlanskasloboda #antoraos 🔴⚫
In memoriam: Sjećanje na Antu Raosa
22. maja 2020, u 89. godini života preminuo je Anto Raos. Mnogi se Ante Raosa sjećaju kao uspješnog predsjednika Fudbalskog kluba „Sloboda“ iz Tuzle. Meni je želja sjećati ga se kao uspješnog menadžera i aktiviste.
Rođen u makedonskom selu Garima, od 1942. godine živio je i radio u Tuzli i trajno obilježio svoj grad. Godine 1958. završio je Tehnološki fakultet, magistrirao je 1967, a doktorirao 1970. Kao mladi inženjer došao je na čelo Koksno-hemijskog kombinata Boris Kidrič u Lukavcu. U tom trenutku poslovanje kombinata bilo je opterećeno mnogim ekonomskim, političkim i ideološkim problemima. Anto Raos, kao čovjek ispred svog vremena, to je brzo shvatio i na čuđenje mnogih – promijenio.
Umjesto tadašnje dogovorne ekonomije Anto Raos uveo je tržišno poslovanje i ustrojio kombinat kao uspješan i profitabilan sistem koji je proizvodio ne samo koks već i đubriva, plastiku, gumu, hemijske i druge proizvode. Njegov najodlučniji i najvažniji poslovni potez bio je prelazak na uvozni ugalj za koksovanje, što je u tom trenutku bio hrabar i politički nepopularan, ali ekonomski izuzetno uspješan potez.
Nakon 21 godine na čelu Koksno-hemijskog kombinata Boris Kidrič, kao uspješan menadžer Anto Raos prelazi na mjesto predsjednika Privredne komore Bosne i Hercegovine. Novo imenovanje i odlazak u Sarajevo nisu mu se svidjeli, kako sam piše u svojoj autobiografiji. Tokom rada u Komori smatrao je kako i dalje živi u Tuzli, a samo radi u Sarajevu. Svakog vikenda vraćao se u svoju Tuzlu.
Prilika za trajni povratak ubrzo se javila odlaskom Mirka Šimića sa mjesta generalnog direktora hemijskog kombinata Sodaso iz Tuzle. Novi direktor kombinata dr. Anto Raos ubrzo je riješio nagomilane probleme i od Sodaso stvorio najuspješniji poslovni sistem u historiji Tuzle. Pod njegovim rukovođenjem Sodaso je uspjela ishoditi dozvolu za povećanje cijene soli, što je stabiliziralo poslovanje. Zaustavljena je neprofitabilna investica pogona za briketiranje soli u Loparama. Organizacione sposobnosti dr. Raosa došle su do izražaja prilikom saniranja nagomilanih problema u Poliuretanskoj hemiji, poznatijoj i kao HAK – Hlor-alkalni kompleks.
Ova ogromna investicija, puštena u pogon 1976. godine nakon godina zakašnjenja, proizvodila je gubitke. Pod upravom Ante Raosa, Poliuretanska hemija dostigla je i prestigla projektovane kapacitete, počela izvoz i ubrzo postala najprofitabilnija članica kombinata sa oko 100 milijuna dolara prihoda tokom dobrih 1980-ih godina.
Za razliku od svih drugih kombinata u Tuzli – Igmina, Proizvodno-trgovinskog kombinata, Uniona, Umela, Tehnograda i Titovih rudnika uglja, Sodaso kombinat na čelu sa Antom Raosom bio je skladan i uspješan sistem, bez štrajkova, bez gubitaka, odlično organiziran i čvrsto povezan. Članice kombinata financirale su centralno upravljanje koje je planiralo nove investicije, istraživački hemijski institut koji je istraživao nove proizvode i internu banku koja je vodila poslovanje sa inostranstvom i kreditirala nove poslovne poduhvate.
Uspješno rukovođenje Sodaso kombinatom omogućilo je Anti Raosu da konačno počne rješavati jedan od najvećih ekoloških problema u historiji Tuzle – slijeganje terena. Kombinat je počeo izgradnju novog rudnika soli na lokaciji Tetima, izvan grada. Upravo je ova investicija zaustavila crpljenje slane vode ispod grada i zaustavila tonjenje. Osim toga, novi rudnik soli trebao je riješiti i jedini preostali veliki problem kombinata – nedostatak slane vode za fabrike.
Tokom ekonomskih reformi Ante Markovića, kombinat Sodaso jedini se u Tuzlu uspješno preustrojio u holding preduzeće bez raspadanja i izdvajanja članica kombinata. Godine 1990. Anto Raos rukovodio je uspješnim holdingom, investicija u novi rudnik soli je napredovala, a pred kombinatom i Tuzlom su trebali biti dobri dani. Ali došao je rat.
Svjestan ekonomskih prednosti integracije, Anto Raos je podržao očuvanje zajedničkog jugoslovenskog tržišta. Nakon prvih blokada puteva i prvih ispaljenih metaka, Anto Raos je pokušavao održati normalno poslovanje, pronaći nove izvozne puteve i sačuvati živote radnika. Pred sami početak rata Anto Raos uspijevao je preko poslovnih partnera kombinata nabavljati hranu za Tuzlu.
Za vrijeme rata Raos je spašavao što se moglo spasiti i pomogao da se proizvodnja preorijentiše na ratne potrebe. Proizvođeni su deterdženti, medicinski rastvori, lijekovi, sol, destilirana voda, hrana i drugi proizvodi koji su besplatno dijeljeni stanovništvu i Armiji BiH. Industrija deterdženata Dita i Poliuretanska hemija su u to vrijeme čak uzgajali povrće i ribu. U fabrikama je izvršen remont, obnovljena anti-korozivna zaštita i napravljeni su planovi za restart proizvodnje.
Tokom rata, suočeni sa sve većom poplavom nacionalizma i ekstremizma, građani su formirali Forum građana Tuzle, na čije čelo je imenovan dr. Anto Raos. Upravo je Forum građana Tuzle kojim je rukovodio Anto Raos pomogao da se savladaju nacionalizam i ekstremizam u ratnoj Tuzli, suzbije propaganda časopisa kao što je Zmaj od Bosne i spriječi pojava sukoba unutar grada.
Forum građana Tuzle među prvima je „probio led“ i još tokom rata uspostavio kontakte sa opozicijom i antiratnim aktivistima u Srbiji. Razmjenjivani su podaci o izbjeglima i nestalima, zajednički se radilo na suzbijanju ratne propagande, pokušavalo se osloboditi ratne zarobljenike i osigurana je humanitarna pomoć Tuzli. Upravo su ovi kontakti pomogli da se spoje mnoge porodice i uspostave nove poslovne veze nakon rata. Odmah 1996. Anto Raos otišao je u Beograd i pomogao da se obnove mnoge ljudske, porodične i poslovne veze.
U tri navrata Anto Raos vodio je Fudbalski klub Sloboda. Kako je sam rekao: „U Slobodu sam uvijek dolazio kada je bilo problema i kada smo bili na dnu ligaške tabele, a odlazio sam iz stabilnog kluba, koji je bio u vrhu“. Prvi put je Slobodu iz druge uspio vratiti u prvu ligu 1969. godine. Drugi put je klub preuzeo 1984. godine kada je Slobodu vratio u gornji dio tabele. Treći put Anto Raos vodio je Slobodu za vrijeme rata i uspio je sačuvati klub od propasti u najtežim vremenima.
Na nagovor načelnika Tuzle Selima Bešlagića ostao je na čelu Sodaso sve do kraja rata. Nakon potpisivanja mira, Anto Raos odlazi u penziju i povlači se iz poslovnog života. Nova uprava kombinata odbila je prijedlog imenovanja Ante Raosa u nadzorni odbor Sodaso. Kao menadžer, intelektualac i sportski radnik, Anto Raos ostao je aktivan na mnogim poljima. Izdao je autobiografiju „Pišem o svom životu“.
Iza doktora Ante Raosa ostao je bogat životopis: Predsjednik Udruženja menadžera SR BiH, direktor Koksno-hemijskog kombinata Boris Kidrič Lukavac, predsjednik Privredne komore SR BiH, direktor hemijskog kombinata Sodaso Tuzla, predsjednik Foruma građana Tuzle, predsjednik Fudbalskog saveza SR BiH, član predsjedništva Fudbalskog saveza Jugoslavije, profesor na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli, član Upravnog odbora Soroševe Zaklade Otvoreno društvo. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja.
Anto Raos bio je jedan od onih tihih i sposobnih menadžera koji je iza sebe ostavio neizbrisiv trag. Bez mnogo pompe i velikih govora Anto Raos rukovodio je poslovnim sistemima, sportskim društvima i nevladinim organizacijama. Pozlatio je sve što je uzeo u ruke. Od „Borisa Kidriča“ i „Sodaso“ stvorio je uspješne poslovne sisteme, Tuzlu je spasio od tonjenja grada, borio se i izborio protiv nacionalizma u Tuzli, a Slobodu je držao u vrhu BH fudbala. Možemo mu biti samo vječno zahvalni.
Počivao u miru.
Na vrh