Edin Dervišević (1961-2023) je bio jedan od prvih tuzlanskih slikara koji je na platnima oživljavao Tuzlu iz prošlosti. O tome svjedoči i izložba slika pod naslovom „Oteto od zaborava”, koja je otvorena 27. aprila 1989. godine u foajeu Narodnog pozorišta Tuzla. Za jednu od prvih izložbi Edina Derviševića, tada, 1989. godine, napisao sam svoj prvi tekst za jedan katalog. Svjedočio sam nastanku slika za ovu izložbu, u Edinovom ateljeu u Bankerovoj ulici.
Tada su izložena platna sa motivima stare Tuzle, „otete od zaborava”. Jedno od njih bilo je velikog formata, u jarkim žutim bojama, predstavljalo je prvi tuzlanski autobus, vlasnika Joke Četkovića, koji je saobraćao na relaciji Tuzla – Bijeljina. Ta slika našla se na naslovnici kataloga.
Tuzlanski slikari (Predrag Omerkić Bongi, Miladin Lukić, Fuad Kasumović, Edin Dervišević, i dr.) krajem 80-tih su dobili privremene atelje u ruševnim zgradama u Bankerovoj ulici. Bio to tih godina neponovljiv „Parnas” Tuzle, gdje su skupljali pjesnici, glumci, reditelji, arhitekti, a u tom alternativnom prostoru su održavani performansi, pjesničko-likovne večeri, na koje su svraćali i brojni ugledni gosti grada, a nadasve Narodnog pozorišta Tuzla.
Pet godina poslije, u ratu, Edin Dervišević će uraditi plakat za moju predstavu „Čekajući Baltazara”, a taj plakat je sa predstavom Narodnog pozorišta Tuzla putovao do Beča, Zagreba, ratnog Sarajeva i Zenice.
Možda najdominantnija crta opusa Edina Derviševića jeste Tuzla, na platnu, na plakatu, u srcu.
Ostalo je mnogo toga nezapisanog o tim godinama, i o nama u tim godinama. Odlasci nas podsjete na to.
Fatmir Alispahić
