„Danas je vrijeme kada je jako potrebno da se bavimo ljudskim bolom, ljudskom patnjom i Božić je uvijek jedna utjeha za ljude. Zato bi svaka poruka za Božić trebalo da bude to. Sin božiji postaje čovjek i to čovjek onih najugroženijih ljudi“, govori u intervjuu „Jedan“ iguman manastira Žitomislić Danilo Pavlović.
Iguman Danilo kaže da ga u posljednjih pet godina u Bosni i Hercegovini zabrinjava nacionalistička retorika, koja je poput one iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Smatra kako ljudi od vjere mogu pomoći u prevazilaženju ovog stanja.
„Mi nemamo drugo šta da propovijedamo osim univerzalosti ljudskog postojanja i ljudskoga roda, univerzalnosti koja se odnosi na sve ljude. Ja sam dužan da volim i Hrvata i Bošnjaka. A Bošnjak je dužan da voli mene Srbina i Hrvata, itd. Dakle, ta univerzalnost se odnosi na onoga koji živi do nas. Mi moramo da počnemo da volimo jedni druge, a to nije nikakva utopija. To nije nemoguće. To nije zapovijest za neke druge ljude, nego za mene, za tebe, za svakog od nas. Moramo da postanemo ljudi koji će biti ljudi vjere“, govori za BHRT iguman manastira Žitomislić kod Mostara.
Zločin u ime mog naroda me više boli
Vrlo često kada govorimo o zločinima i o žrtvama u proteklim ratovima, onda žrtve doživljavamo samo kao svoje, a zločince kao one koji su na drugoj strani, smatra iguman Danilo. Kaže da ljudi moraju da nauče da su žrtve jednako žrtve svih, da su ljudi činili zločine na sve tri strane, da niko nije veći zločinac i niko nije veća žrtva.
„Mi smo jedinstven narod jedinstvenog mentaliteta i Bošnjaci i Hrvati i Srbi, pravoslavci, katolici i muslimani. Jednog smo mentaliteta, jednog smo jezika, jednog smo načina života i vrlo su male razlike među nama. U proteklom ratu ima zločinaca na sve tri strane, ali ja ne mogu da kažem da onaj zločinac koji je iz mog naroda, da ga ja manje smatram zločincem. Naprotiv, trebalo bi da ga više smatram zločincem, da me njegov zločin više boli“, govori iguman Danilo.
Iguman Danilo navodi da ga nedostatak jednakog saosjećanja prema žrtvama rastužuje i s tim se ne može pomiriti.
U Mostaru tri religije čine jedinstvenu kulturu
Manastir Žitomislić sagrađen je 1566. godine na temeljima još starije crkve, a dozvolu za obnovu dala je tadašnja turska vlast. Iste godine podignut je i Stari most u Mostaru, podsjeća iguman Danilo i potencira gotovo zajedničku sudbinu dva simbola Mostara.
„Devedeset druge godine, dakle ravno prije 30 godina, porušena su oba spomenika, manastir Žitomislić i Stari most i to je vrijeme velikog bezumlja. A onda 2002. godine smo mi počeli s obnovom manastira i tad nekad je počela i obnova Starog mosta. Negdje 2005. godine obnovljeni su i manastir Žitomislić i Stari most. Tako da postoji neka poveznica i simbolika između ta dva vrlo značajna objekta za grad Mostar“.
Iguman Danilo kaže kako je Mostar specifičan grad u kojem žive tri naroda, u kojem se susreću tri religije i niko ga ne može svojatati.
„Grad je specifičan upravo zbog toga što je sastavljen od sve tri kulture, religije, tri naroda koji se ovdje spajaju i čine jednu jedinstvenu kulturu, jedan jedinstveni kulturni izraz. Kad vi dođete u Žitomislić onda ćete vidjeti uticaj i islamske arhitekture i zapadne, romanske, blizine mora i onoga što je iskonsko pravoslavno. Preporučujem svima da dođu, da vide kako to Mostar lijepo izgleda i kako mi ovdje živimo jedno prosto jedinstvo sva tri naroda, koji na ovim prostorima vijekovima žive“, tvrdi iguman Danilo.
On poziva da svi u državi odgovorno rade svoj posao, jer u suprotnom, kako kaže, neće izaći na dobro.
„Mi vjerski ljudi treba da se počnemo baviti vjerom. Kada bi se bavili vjerom, onda bi se bavili onim što Bog kaže, božijom riječju. A božija riječ i božija volja je nešto što je stvarno iznad svega ovoga što gledamo na televiziji i čime smo opterećeni kroz sve ove godine“, kaže za BHRT iguman manastira Žitomislić kod Mostara Danilo Pavlović.
