Politika

Hadžikadić: S kojim pravom premijer FBiH doprinosi podjeli državne imovine?

Poslije šume i devastacije okoliša, na redu su zakoni. Pokazuje nam to posljednja odluka premijera Nikšića koji Odlukom o izmjeni odluke o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene iz niza institucija koje su kontrolirale državno zemljište izbacuje i Pravobranilaštvo BiH.

 

Osim što su genijalno izdali dozvolu na PRIVREMENO korištenje koje uključuje: eksploataciju mineralnih sirovina i drugih prirodnih bogatstava uz saglasnost, kako navodi istraga.ba, OHR-a i Visokog predstavnika, dopunili su odluku brisanjem saglasnosti Pravobranilaštva BiH.

 

O eksploataciji olova i njegovoj pogubnosti na ljudsko zdravlje suvišno je govoriti, ali eksploatisati takve minerale na području bogatom ljudima i vodama, osobito podzemnim, je po riječima inženjera rudarstva – zločin protiv čovječnosti. Ne radi se o uslovima ni stepe ni pustinje, nego o trajnoj ugroženosti pitke vode u širem okruženju.

 

Kako se dogodilo da premijer Federacije BiH direktno doprinosi podjeli državne imovine entitetima i kantonima? U koji dio kićenog patriotizma to spada? Kojim legalitetom i legitimitetom čovjek s nekoliko stotina glasova raspolaže sa budućnošću tla i ljudi na nekom prostoru idućih najmanje deset generacija?

 

Nedavno se dogodio incident diplomatije u kojem ambasador Norveške u BiH otvoreno poručuje predstavnicima pojedinih ekoloških organizacija da ne bi smjeli da se protive istraživanju ruda i minerala u BiH, koje podržava Norveška, s obzirom na projekte koje finansira ta država. Podsjećam, u junu ove godine brojna udruženja uputila su otvoreno pismo ambasadama Velike Britanije, Norveške, Sjedinjenih Američkih Država i Evropskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD) jer su podržali istraživanje i eksploataciju cinka i olova na području općine Vareš. To je bio odgovor; „mi vas plaćamo“, po riječima Tihomira Dakića, predsjednika Centra za životnu sredinu iz Banja Luke, a koje su prenijeli mediji.

 

Da li ovo oslikava našu perspektivu periferije Europe koju snabdijevamo energentima dajući za to pluća planete, pitke vode i život – za profit njima i jalovinu nama narednih 1000 godina? Sitan kusur.

Posljednji bedem ove države je njen Ustavni sud koji će biti na udaru sa svih strana jer jedini može poništiti ove odluke. A za njega i našu državu, morat ćemo izgleda opet svi ustati.

Na vrh