Navršena je 31 godina od svirepog ubojstva osmero djece u Vitezu. Većina političkih lidera će ovu godišnjicu odšutiti, bez obzira što se radi o djeci, žrtvama koje nikada nikome nikakvu štetu nisu mogle nanijeti.
Razumijevajući prirodu odnosa između Armije RBiH i HVO-a 1993. godine, osuđujem svaki ratni zločin koji se desio, uključujući i prostor Lašvanske doline koja je stoljećima prostor zajedničkog življenja Bošnjaka i Hrvata.
Insistiranje na rješavanju ovog slučaja dokazuje da to nije bio dio zvanične vojne strategije Armije Republike Bosne i Hercegovine, nego izolovani slučaj koji baca mrlju na časnu borbu i misiju Armije Republike Bosne i Hercegovine.
U interesu dugoročnog mira u Bosni i Hercegovini je suočavanje sa istinom, rješavanje i procesuiranje svih neriješenih zločina iz proteklog rata. Ignorisanje i njihovo zapostavljanje samo produbljuje rane porodica žrtava koje zaslužuju satisfakciju nakon više od 30 godina.
Kako sam rekao i za Dan bijelih traka, istina je jedini lijek koji može omogućiti napredniju budućnost. I to važi za sve počinjene zločine.
