Sada čitam da je Plenković uspješno izlobirao da se prihvati prijedlog Borjane Krišto da presudu “Kovačević” preispita Veliko vijeće. Nije do ovoga došlo zbog lobiranja Hrvatske ili samostalnog djelovanja HDZ-a preko Borjane Krišto, nego zbog nerada i očito namjernog propuštanja tzv. “bošnjačkih” političara u državnoj vlasti.
Neshvatljiv je bio kompletan ovaj proces još od 19. septembra kada su bh. agentice uputile žalbu na presudu Evropskom sudu za ljudska prava. Kada je Evropski sud za ljudska prava poslao upit Vijeću ministara da se izjasni o tome da li agentice koje su uputile žalbu imaju aktivnu legitimaciju, Borjana Krišto je samostalno poslala odgovor, bez zvaničnog stava Vijeća ministara.
Umjesto da reaguju na ovakav nedopustiv samostalan istup u ime države i Evropski sud obavijeste da Borjana Krišto nije imala ovlaštenje za ovaj potez, ministri iz Trojke su odlučili da to ne učine jer, kako je ministar Helez jednom prilikom rekao, nisu željeli da ispadnemo neozbiljni.
Danas imamo situaciju da je Bosna i Hercegovina prvi put uputila žalbu na presudu Evropskog suda za ljudska prava. Presudu koja vladajuću elitu treba da natjera na primjenu istinske demokratije i ljudskih prava i koja može biti pokretač istinskih reformi bez kojih ne možemo ići naprijed. Ovakva pitanja izgleda našim političarima nisu važna jer ih svakako ne znaju riješiti, niti imaju volje da traže način da to urade. Zato će osnovna ljudska i demokratska prava biti kolateralna šteta kompromisa sa HDZ-om i SNSD-om. Zauzvrat možda dobijemo par reformskih zakona koji će navodno donijeti “bolji život” koji nam stalno obećavaju i odgađaju.
Nažalost, ovo je još jedan dokaz da se naši političari ne bore ni za državu, ni za demokratiju, ni za bilo kakve vrijednosti, ni za nas – građane. Oni se bore za neke svoje interese, čuvaju fotelje i mažu nam oči, dok državu jeftino prodaju.
