Razumijemo revolt prevarenih kupaca koji su potpisali ugovore sa tadašnjom Direkcijom ili sa Simičić gradnjom odnosno Gipromom, dali novac, a nisu dobili stanove i poslovne prostore. Općina Tuzla je 2006. raspisala konkurs za dodjelu zemljišta za gradnju, Direkcija za izgradnju je, sa svojim ortakom, pobijedila najvišom ponuđenom cijenom od 2 miliona i 50 000 KM, i 2007. je izdato Odobrenje za građenje. Nakon toga, Općina Tuzla, nema ništa sa ugovorima koje su tadašnji direktor Direkcije, vlasnik firme Simičić gradnja, odnosno Giprom, potpisivali međusobno i sa kupcima. Direkcija, iako je jedan od njenih suosnivača Općina Tuzla, po zakonima i odlukama Ustavnog suda, samostalni je pravni subjekt koji isključivo svojom imovinom odgovara za svoje poslovanje.
Razumijemo oštećene kupce, po ko zna koji put ćemo pokušati pomoći, ali želimo da javnost zna da kupce nije oštetila Općina, nego su ih oštetili oni sa kojima su ugovore potpisali. Razumijemo da kupci traže pomoć od gradskih i drugih organa vlasti, ali je nejasno zašto je pritisak dijela kupaca usmjeren na Grad, koji ih ugovorima nije oštetio, a ne na one koji su ih neispunjenjem ugovora oštetili. Pojedini predstavnici kupaca, u kampanji koju su poveli, ne postavljaju pitanje gdje su pare ili stanovi, onima sa kojima su ugovore potpisali i svoje pare dali. Namjerno nespominjanje onih koji su sve skrivili i zlonamjerno spominjanje onih koji sa spornim ugovorima nemaju ništa, drsko je obmanjivanje i javnosti i prevarenih kupaca, koristi krivcima, a ne žrtvama.
Grad Tuzla, sa namjerom da pomogne kupcima, priprema tematsku sjednicu Vijeća. U toku ovoga mjeseca, po ko zna koji put do sada, biće uložen napor gradske uprave i Vijeća, da se pomogne oštećenim kupcima a da se time ne prekrši zakon. Pomenute građevinske firme, napravile su toliku petljavinu, da je za utvrđivanje činjenica potreban veliki ekspertni tim, koji mjesecima ništa drugo ne bi trebao raditi, nego se, ni kriv, ni dužan, ni nadležan, ovim baviti. Žarište ovog problema leži u neispunjenju različitih ugovora, od strane Simičića, odnosno Giproma i Direkcije. Neki kupci su tužili sudu Direkciju, Simičića ili Giproma, presuđena im je glavnica sa velikom kamatom. Dakle, Sud je tačno utvrdio krivca i osudio ga u više pravosnažnih presuda. Ima li pravo Grad Tuzla, budžetskim sredstvima svih građana, preuzimati odgovornost za one koji su kupce oštetili? Neki kupci nisu tužili jer su se odrekli prava na obezbjeđenje, iako su na to pismeno upozoreni od notara. Jedni su plaćali gotovinom, drugi putem računa, neki su platili cjelokupnu cijenu a neki dio, ne zna se da li su svima iste ili različite cijene, ima indicija da je nekim kupcima vraćen novac.Da li je? Jesu li svi stanovi i poslovni prostori prodati? Ima li stanova ili poslovnih prostora koji su izgrađeni od novca svih kupaca a u papirima su sakriveni? Ili nema. O kolikom broju oštećenih se radi? U nekim ugovorima kupac daje Gipromu svoj stan i dio novca, pa kad useli u novi stan, Giprom će prodati njegov stari stan, koji je dio cijene za novi stan. Koliko je takvih stanova? Radi li se o kupoprodajnim ugovorima ili su skalpani ugovori o zajedničkom ulaganju, kako bi se izbjeglo plaćanje PDV-a.
Godinama tražimo odgovore na ova pitanja a ugovori i odgovori se od nas kriju. Advokatica kupaca i danas izričito odbija predati sve ugovore na uvid. Šta se to i koga, od javnosti, prevarenih kupaca, gradske uprave i vijećnika krije?
Gradska vlast će učiniti sve da prevarenim kupcima pomogne, pod uslovom da pri tome potpuno utvrdi istinu, ne prekrši zakon, te da radi prljave kampanje i prikrivanja dokaza od strane pojedinaca, ne bude i sama prevarena od onih koji su prevarili kupce i možda čak upravljaju ovom kampanjom.
GRAD TUZLA
