Prošle su već tri godine otkako je Tuzla proglašena „gradom“ a da još uvijek nema usvojen Statut „grada“, kojemu treba pridodati da kao takav nema ni važeće Statute Mjesnih zajednica, zbog čega je nužno u žurnom postupku mijenjati postojeći, stari općinski Statut kako bi se običnome čovjeku omogućilo da sudjeluje u radu i kreira stvari u Mjesnoj samoupravi. Samo u Tuzli i, nigdje drugdje u Federaciji BiH ne postoji da članove Savjeta Mjesne zajednice bira i razrješava „gradsko“ Vijeće (Statut, članak 83. c) odredba koja, osim što ne postoji ni u jednom Statutu niti jednog grada ili općine u Federaciji BiH, ujedno i protuzakonita je (Zakon, članak 28.) iz čega se da izvući zaključak da svaki put kada „gradsko“ Vijeće Tuzle izabire članove Savjeta Mjesnih zajednica tu je riječ o političkoj, a ne pravnoj odluci.
Budući da se u Mjesnim zajednicama Tuzle ne održavaju izbori čije članove Savjeta bira „gradsko“ Vijeće na prijedlog političkih stranaka, običan čovjek, (građanin) je diskriminiran s obzirom da mu je uskraćeno osnovno ljudsko pravo da bira i bude biran. Priča nam Goran Stojak iz Bukinja koji je osobno osjetio tuzlansku (ne)demokratiju (birokratiju), te nastavlja:
„Bez obzira je li netko manje ili više obrazovan, manje ili više utjecajan u društvu, je li netko športaš, profesor, znanstvenik, gospodarstvenik ili čim god da se pojedinac bavi, nikada ne može biti izabran u Savjet Mjesne zajednice kojima Statut ne dozvoljava predlaganje članova savjeta pojedincima ili neformalnim grupama građana, već samo političkim strankama. Na taj način, brojni pojedinci su onemogućeni dati svoj doprinos široj društvenoj zajednici. I ako ga kojim slučajem mještani (sugrađani) tajnim glasovanjem izaberu na neku poziciju u MZ-i, Vijećnici „gradskog“ Vijeća ga smijene ako ne pripada vladajućoj oligarhiji, što je izvan svakog demokratskog čina suvremenog društva. U Tuzli se ne poštuju niti primjenjuju osnovna ljudska prava“.
Zaključuje obespravljeni naš sugovornik Goran Stojak bivši predsjednik Vijeća Mjesne Zajednice Bukinje, kojega je smijenilo „gradsko“ Vijeće Tuzle samo zato što je pripadao drugoj političkoj opciji i što nije bio podoban vladajućoj garnituri (0ligarhiji) iako su ga njegovi sugrađani tajnim glasovanjem birali na tu funkciju.
No, kako reče Stojak: Tko u multikulturalnoj i demokratskoj Tuzli poštuje osnovna ljudska prava? Pogotovo ako pripada drugoj političkoj ili stranačkoj opciji.
To je posebna priča o kojoj se trebaju pozabaviti nadležne bh institucije ukoliko želimo prihvatiti europske i međunarodne povelje o ljudskim pravima i pravima lokalne samouprave kako bi pristupili EU integracijama.
Alternative nema!
Naime, široj javnosti je poznato da Goran Stojak prihvaćajući se odgovorne dužnosti predsjednika Vijeća MZ Bukinje (u narodu poznato predsjednik MZ Bukinje) provjereni borac za prava čovjeka i zaštitu okoliša, u čemu je imao nesebičnu podršku svojih sugrađana, kao i građana susjednih MZ-ca Šićkog Broda, Husina i drugih koji desetljećima trpe nesagledive posljedice sijača smrti- Termoelektrane (TE) Tuzla. Svojim zalaganje je Stojak uspio napokon upoznati javnost ukazujući na probleme svojih sugrađana tražeći njihovu zaštitu kod relevantnih institucija „grada“ Tuzla, tuzlanske županije, Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), kao i zaštitu jezera „Kop“ Šićki Brod u susjednoj MZ Šićki Brod kojeg također Javno poduzeće Elektroprivreda BiH (JP EP BiH), odnosno TE Tuzla predviđenom gradnjom odlagališta šljake i pepela bloka 7 namjeravaju ugroziti.
Stojak ni slutio nije da među svojim bližim suradnicima (susjedima i sunarodnjacima) ima izdajnike (korumpirane ljude) koji su mu na kraju takoreći pokušali „zabiti nož u leđa“ zaradi osobnog interesa i interesa svojih nalogodavaca, čiji su oni trabanti.
Nakon što je pokrenuo kampanju o onečišćenju okoliša od strane TE Tuzla, te neuređenog odlagališta šljake Divkovići I i II kod županijskih i Federalnih inspektora o čemu ni jedan predsjednik MZ Bukinje ranije nije imao hrabrosti ili interesa pokrenuti, Stojak se hrabro uhvatio u koštac s problemom, što je svakako zasmetalo nekome, pa su posredstvom svojih trabanata (korumpiranih izdajnika) pokrenuli kampanju protiv Stojaka da radi „protuzakonito“. Što je izvan svakog ljudskog razuma i naprednog društva te ga smijenili s pozicije predsjednika Vijeća MZ-e Bukinje i postavili podobne ljude kako bi tuzlanska oligarhija ovladala i ovom MZ-om. Dokle?
Anto Šimić Čiko
