Rasprava koja je bila na sjednici Doma naroda Parlamenta BiH, a čiji je jedan dio prenesen u javnosti otvorila je ponovno pitanje stvarne i životne multietičnosti u Tuzlanskom kantonu. Vladajuće politike u Tuzlanskom kantonu bilo predvođene SDA-om ili SDP-om već dvije decenije urušavaju ustavna i zakonom zagarntirana prava konstitutivnih naroda.
Primjera je mnoštvo, samo neke ćemo navesti koje pokazuju narušavanje ustavom i zakonom zagarantiranih prava naroda:
-Mišljenjem Ustavnog suda FBiH potvrđeno je da je Vlada Tuzlanskog kantona neustavna. Većina SDA, DF, Socijaldemokrati, SBB, SBiH želeći pokazati moć, zanemarili su prava jednog naroda i imenovali neustavnu Vladu, bez predstavnika hrvatskog naroda. Dokaz je to politike koja želi isključiti jedan narod i oduzeti mu ustavom zagarantirana prava.
-Klub Hrvata u Skupštini TK kojeg čine Boris Krešić (DF) i Vedrana Petrović (SDP) podržavaju takvu politiku oduzimanja prava jednom narodu. Krešić je glasovao za takvu Vladu. Oboje su cijelo vrijeme šutili na činjenicu da je prekršen Ustav. Na svu sreću dopremijerka Jelka Miličević (HDZ BiH) podnijela je zahtjev za ocjenom ustavnosti odluke o imenovanju Vlade i dokazala da su vladajuće strukture spremne kršiti osnovna ustavna načela. Na takav način je dopremijerka Miličević pokazala i zastupnicima u Klubu Hrvata da su obesmislili postojanje Kluba jer isti nisu reagirali i pokazali minimum interesa za narod u čije ime koriste političke benefite i pozicije
-niz je institucija u kojima nema nitko od uposlenih Hrvata i Srba. Za ta dva naroda nema mjesta. Ured premijera TK, Ured Vlade, Ministarstvo financija, Ministarstvo privrede, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo pravosuđa i uprave, Ministarstvo obrazovanja i nauke, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo za kulturu,sport i mlade, Kantonalna uprava za šumartsvo, Kantonalni zavod za pružanje prvane pomoći, Zavod za prstorno planiranje su instutucije u kojima nije ispoštovan princip konstitutivnosti ili uopće nema uposlenih iz druga dva naroda. Jasna poruka kojem cilju se teži.
-zašto Tuzla još uvijek nema Statut grada. Da li je problem što bi se mjesnoj samoupravi trebalo dati neki minimum vlasti, a posljedično bi i druga dva naroda konzumirala pravo da barem za malo više nego je to danas odlučuju o interesima u mjesnoj zajednici u kojoj žive.
-SDP i gradonačelnik Jasmin Imamović u dva navrata 2012. i 2016. godine pokušavaju oduzeti Hrvatima mogućnost da budu u Savjetima Mjesne zajednice u Tuzli. Oba puta nisu uspjeli u takvoj namjeri. Neka javno pojasne i kažu zašto su oba puta svjesni kakvu pogrešku rade na kraju prihvatili jedino isparavan stav kojeg je zastupao HDZ BiH.
-politikom zanemarivanja rješavanja osnovnih infrastrukturnih projekata u izvangradskim sredinama obeshrabreno je na tisuće stanovnika koji su napustili svoje domove. Svjesno se provodi takva politika s ciljem da prostor ostane bez ljudi.
Niz je i drugih svakodnevnih primjera kojima se političkom nadmoći i silom urušavaju ustavom i zakonom zagarantirana prava. Takvu politiku na kojem god prostoru u BiH se događala treba zaustaviti. Posebice su za promjene odnosa vladajućih politika prema hrvatskoj zajednici zainteresirani Hrvati koji žive na cijelom prostoru Tuzlanskog kantona.
Odjel za informiranje
