Čestitam Drugi oktobar, Dan oslobođenja Tuzle – prije svih – Kerimu Bekriću (81), u znak zahvalnosti što je sa mnom i ekipom iz Foruma građana Tuzle, u ime SUBNOAR-a i dr. Ahmeda Trnovljakovića, 2. oktobra 1994. godine obnovio obilježavanje 2. oktobra u Tuzli, koje je bilo ukinuto 1992. i 1993. godine, pod pritiskom kleropolitike SDA, lista “Zmaj od Bosne” i izvjesnog Halilovića, koji su bosanski antifašizam stigmatizirali i progonili.
Naravno, ovaj podatak nećete nigdje čuti u povodu 80. godišnjice Drugog oktobra. Naše obnavljanje obilježavanja Drugog oktobra bilo je te 1994. godine ravno subverzivnoj djelatnosti. Mnogi koji se danas kite Drugim oktobrom tada se nisu ni pojavili – mjerkajući da vide šta će i kako će biti. Kad je sve prošlo kako treba, naredne godine, dakle 1995., Drugi oktobar se na velika vrata vraća da institucionalno bude – datum značajan za historiju Tuzle. 
Kerim Bekrić je narednih 20-tak godina bio protokol-majstor na stotinjak značajnih ceremonija.
Jučer sam, slučajno, sreo Kerima Bekrića, ispred “Tuša”. Sjedi Kerim na klupi, čeka suprugu, i čvrsto čuva ceker i ženinu tašnu, da se neko ne bi zaletio i oteo mu… Svega ima oko nas, pa je Kerim oprezan. Čestitao sam mu Drugi oktobar, i upitao ga, je li ga ko pozvao da bude na manifestaciji koju je toliko puta vodio?
– E, moj Fatko, kad smo mi obnavljali Drugi oktobar, nigdje nije bilo ovih novih antifašista i socijaldemokrata – kaže Kerim rezignirano.
– Znam – kažem mu.
Utom se uslikasmo, nas dvojica, nepostojećih, kojih više nigdje nema, osim na ovoj klupi i u ovom nebitnom zapisu za privatnu upotrebu.
