Ko će biti kriv ako neko od Muderisovih fanatika ubije nekoga sa Aličkovićevog spiska za odstrijel?
Nezapamćeno targetiranje novinara
Ratni komandant mudžahedina Nezim Halilović Muderis dao je javnu podršku Nihadu Aličkoviću, samozvanom vođi neformalne grupe „Antidejton“, u pogedu njegovog poziva da se pravi spisak „štetočina“ za tzv. „stub srama“. Muderis je otišao korak dalje, pa je potcrtao da je Aličković „dao jasne upute da se prepoznju i osujete napadači i izdajnici“. Budući da se na inicijalnom Aličkovićevom spisku nalaze konkretna imena, Muderisov se poziv na „osujećivanje napadača i izdajnika“ može smatrati prijetnjom po sigurnost ovih ljudi. Muderis tvrdi da ova inicijativa o targetiranju „izdajnika“ ima „kapacitet za organizaciju i djelovanje“. Takvo „djelovanje“ može biti samo izvan zakona, sa elementima terorizma!
U nastavku podrške targetiranju „izdajnika“, Muderis poručuje: „Previše smo ih pustili…“, a ne kaže ko su to „oni“ koji su nadležni za puštanje ili nepuštanje medijskih sloboda. Muderis tvrdi da „oni“ imaju moć da zaustave te „petokolonaše sa visokih zgrada“. Metafora je razumljiva, jer bi „visoka zgrada“ mogao biti „Face“ ili „Avaz“, pošto se na spisku „izdajnika“ nalaze Senad Hadžifejzović i Denijal Hadžović. Muderis ne objašnjava po čemu je baš on nadležan za proglašavanje „petokolonaša“. U kontekstu promocije „kapaciteta za organizaciju i djelovanje“ imenovanje „petokolonaša“ je stavljanje mete na čelo konkretnim ljudima.
Potom slijede tri veoma ozbiljne Muderisove prijetnje, kakve, ipak, nisu zabilježene u javnom prostoru a da dolaze od osobe koja nije anonimus sa društvenih mreža, već je visoki agitator SDA i čest gost na tribinama Islamske zajednice.
Prvo, Muderis kaže da imenovani „izdajnici“ – „zaslužuju naš otpor“. Opet ne znamo ko ste to vi pa da možete djelovati izvan legalističkog sistema, niti možemo razumjeti o kakvom „otporu“ govorite u odnosu na slobodu govora. Da li otpor znači da se neko ubije ili prebije, ili da se s tim „izdajnikom“ vodi polemika?! Ne bi se reklo…
Drugo, Muderis najavljuje da ti nekakvi „oni“ – „u tom zanosu pobjeđuju“. Kako misle pobijediti ako ne misle voditi dijalog, a da ne misle voditi dijalog dokazuje ambicija da proglašavaju „izdajnike“?! Eh, evo odgovora – kako misle pobijediti!
Treće, Mudresi tvrdi da će ti „izdajnici“ – „morati napustiti svoje položaje i utočište naći kod svojih saveznika“. Zašto bi iko od prozvanih napuštao svoj položaj na medijskom prostoru, ako mu to garantira zakon? Takvo što je ostvarivo jedino terorom i nasiljem, da oni koji su u „visokim zgradama“ silom napuste te zgrade, medije i „položaje“.
Naravno, nije problem tek u Muderisu koji prelazi granice zakonitosti u zazivanju nasilja. Problem je u stotinama njegovih fanatičnih sljedbenika, ljudi male ili zbunjene pameti, koji bi mogli uzeti zakon u svoje ruke pa prebiti ili ubiti nekoga od targetiranih „izdajnika“.
Šta onda? Hoće li biti kriv ubica? Hoće li biti kriv Muderis? Ili će biti kriv sistem koji nije na vrijeme prepoznao krivično djelo podsticanja na činjenje krivičnog djela.
Fatmir Alispahić
