Hrvatsko vijeće obrane (skraćeno: HVO) je bilo oružana snaga i najviše izvršno i upravno tijelo Hrvatske Republike Herceg-Bosne te glavna oružana snaga Hrvata u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Osnovan je 8. travnja 1992. što se slavi kao Dan utemeljenja HVO-a. HVO je nakon Daytonskog mirovnog sporazuma definiran kao hrvatska komponenta Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon reforme obrane 2005. godine, transformiran je u 1. pješačku (gardijsku) pukovniju, jednu od tri pukovnije u okviru Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
Dana 18. Rujna 1991. godine počinje obrana od agresije u Bosni i Hercegovini. Hrvati i Bošnjaci od 20. rujna 1991. godine počinju formirati seoske postrojbe HVO-a, a usporedno počinje formiranje i bolje opremljenih i pokretnijih vojnih postrojbi za oslobodilačke akcije.
Potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma krajem 1995. godine, službeno je završio rat u Bosni i Hercegovini. Uslijedilo je razdoblje u kojem su se našle postrojbe HVO-a koje karakterizira razdvajanje snaga na dva kilometra od dogovorenih crta razgraničenja, masovna demobilizacija, povlačenje u vojarne, skladištenje i redukcija oružja i opreme te ostale mjere koje su za svoj cilj imale smanjenje bojeve moći, odnosno uspostave mira i povjerenja.
Jedna od odredbi Daytonskog sporazuma za cilj je imala i formiranje Vojske Federacije Bosne i Hercegovine (VFBiH), od Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine, dojučerašnjih krvavih neprijatelja. Hrvatsko vijeće obrane je postalo hrvatska komponenta Vojske Federacije Bosne i Hercegovine. Taj cilj, koji je sebi postavila međunarodna zajednica, nije bio nimalo lak i jednostavan. Tražila su se nova odricanja i kompromisi, novi uvjeti te način života i rada, novi pogledi i razmišljanja. Sve je to bilo novi izazov za hrvatskog vojnika i časnika, na koji je mudro i odgovorno, bez sentimenta nepotrebnog gubljenja snage, odgovoreno.
Dana 1. prosinca 2005. godine Vojska Federacije Bosne i Hercegovine zajedno sa Vojskom Republike Srpske je integrirana u sastav Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Danas se Oružane snage Bosne i Hercegovine sastoje od tri pukovnije.
Sadržaj hrvatskog pitanja u BiH mora biti prilagođen cjelovitom hrvatskom pitanju, ali i njegovim bosanskohercegovačkim uvjetima i suvremenim izazovima u široj regiji i svijetu.
Uz dobre rezultate na bojišnici i borbi za očuvanje slobode hrvatskog čovjeka, postrojbe Hrvatskog vijeća obrane su i u vrijeme najžešćih borbi imale glasila, biltene i literaturu, kojom se već tada počela pisati nova povijest hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
- pješačka (gardijska) pukovnijaOružanih snaga Bosne i Hercegovine izdaje svoje vojno glasilo, Gardist. Gardist izlazi godišnje od 2007. godine, a uredništvo čini vodstvo pukovnije.
Završetkom rata razvojačeni branitelji (dobrovoljci) HVO BiH osnivaju razne Udruge preko kojih će ostvarivati Zakonom zagarantirana prava, među kojima i:
Udruga dragovoljaca i veterana domovinskog rata HVO Tuzlanskog kantona, čiji je predsjednik Ivo Andrić – Lužanski (1956.), hrvatski političar iz Bosne i Hercegovine, iz sela Luga, Živinice, legendarni zapovjednik 115. brigade HVO “Zrinski”. Član je HDZ BiH. Dvaput je obnašao dužnost predsjednika Federacije BiH, od 1. siječnja 1999. do 1. siječnja 2000., a u drugom mandatu od 1. siječnja 2001. do 28. veljače 2001. godine. Jedan od najistaknutijih hrvatskih političara u soljanskoj regiji, živi i radi u Živinicama i Tuzli priznat kao ugledan političar i javni djelatnik. Ivo Andrić je i hrvatski pjesnik. Budući da je iz sela Luga, prezimenu je dodao epitet Lužanski da ga se ne bi zamijenilo s nobelovcem Ivom Andrićem.
No, mada je od završetka rata proteklo dvadeset i kusur godina, na razini općine, odnosno „grada“ Tuzle još uvijek ne postoji Udruga dragovoljaca i veterana domovinskog rata HVO Tuzla, što je ponukalo razvojačene branitelje 115. brigade HVO Zrinski MZ Dragunja (Tuzla) da osnuju takvu Udrugu, kroz koju bi prevashodno promicali svoju kulturu, tradiciju i običaje, priča nam inicijator osnutka Udruge Piljo Nišandžić, te dodaje:
„Rat se davno završio, svatko se od nas okretao sebi i obavljao uobičajeno svakodnevne aktivnosti kroz borbu za dostojanstvo, ali na temu organiziranja nismo došli do potkraj prošle godine na zahtjev nekolicine naših mještana iz Dragunje što je i polučilo ovaj sastanak na koji smo pozvali predsjednika Udruge dragovoljaca i veterana domovinskog rata HVO Tuzlanskog kantona, g-dina Ivu Andrića Lužanskog da nam da smjernice. Tijekom razgovora smo došli do zaključka; Odredit ćemo odbor koji će brojati desetak članova kako bi vodili razgovore sa zainteresiranima iz preostalih dijelova (MZ) Tuzle, recimo MZ Breške, Dokanj, Husino, Ljepunice, Lipnica i drugih koji su bili pripadnici 115. brigade HVO „Zrinski“ i tako došli do ostvarenja cilja, odnosno osnutka Udruge dragovoljaca i veterana domovinskog rata HVO Tuzla“.
Raduje me inicijativa razvojačenih branitelja HVO iz MZ Dragunja da osnuju Udrugu dragovoljaca i veterana domovinskog rata HVO Tuzla, iznosi nam Ivo Andrić Lužanski, te dodaje:“.
„Drago mi je što evo danas možemo pričati o problemima koji tište boračku populaciju, međutim, žalosno je što im mi ne možemo puno pomoći u materijalnom smislu, ali su im u svakom slučaju otvorena naša vrata i spremni smo pružiti onoliko koliko je u našim mogućnostima kao Udruga. Dragovoljci su oni koji su proveli najmanje godinu dana u ratu i sukladno našemu pravilniku imaju određena prava koja su nažalost veoma mala. No i pored toga, naš prevashodan cilj je održavanje tradicije i sjećanja na naše brigade 108 i 115, kao i dijelove gradačačke brigade. Evo, ni nakon ovoliko godina na razini Tuzle nismo uspjeli organizirati Udrugu. Nema zainteresiranih, zbog čega je tako, ne mogu dati odgovor. Možda je problem što je nemoguće organizirati udruge po temeljnim ograncima, ali, evo, razvojačeni branitelji iz MZ Dragunja su pokrenuli inicijativu da naprave Udrugu, a mi ćemo im pomoći oko registracije. Želim im uspjeh“. Zaključuje Lužanski.
Razvojačeni branitelj HVO Marinko Mrkonjić iznosi svoj stav: „Nas ima ovdje u MZ Dragunja sasvim dovoljno za formiranje ili ogranka ili Udruge, a, u daljim našim aktivnostima možemo se širiti“.
Ne sumnjamo da ovi nadasve hrabri razvojačeni branitelji HVO iz MZ Dragunja neće uspjeti, te ustrajati u svojim aktivnostima i uz razumijevanje svojih suboraca iz preostalih dijelova Tuzle doći do konačnog cilja, a to je osnutka Udruge dragovoljaca i veterana domovinskog rata HVO Tuzla.
Anto Šimić Čiko
