Piše: A. Čorbo-Zećo
Ni Dan sjećanja na žrtve ustaškog genocida nad Srbima, Јevrejima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine ne može proći, a da Milorad Dodik ne negira genocid u Srebrenici, dok se javni emiter u Republici srpskoj trudi da pronađe svaku mogućnost da zatruje tamošnje stanovnike.
Danas izvlače priče nekog bivšeg visokog predstavnika UN-a koji, ko biva, potvrđuje tvrdnje srpskih političara da je veliki broj sahranjenih u Srebrenici donesen iz drugih gradova i sela.
I dok prebrojavaju bošnjačke kosti pronađene I u tercijarnim masovnim grobnicama (što dodatno govori o monstruoznosti zločina), očito je da žalost za ubijenim Srbima u Jasenovcu ipak ne može da prevlada želju da se nekako spriječi usvajanje Rezolucije o Srebrenici u Ujedinjenim narodima.
“Ukoliko bude donesena Rezolucija o Srebrenici, ona će trajno podijeliti BiH, rekao je rano jutros Milorad Dodik predsjednik Republike srpske.
A, onda tokom komemoracije za žrtve Jasenovca ponovo je negirao genocid u Srebrenici, te izjednačio Partizane i ‘otađbinsko okupljanje’ (valjda misli na VRS).
Neizostavno je spomenuo Aleksandra Vučića, zahvaljujući mu na okupljanju Srba. A, šta znači to okupljanje?
Srbija i njena privrženost četničkoj ideologiji, ruskoj politici i SANU 2 radi užurbano na osnivanju ‘srpskog sveta’.
Sveta kojeg su pokušali u krvavim devedesetim ostvariti ratovima i ovjekovječiti u Veliku Srbiju.
A, Vučić na putu ‘srpskog sveta’ više ne reaguje na Dodikovo najavljivanje secesije. Sve manje govori I o poštovanju teritorijalnog integriteta BiH, suverenitet skoro nikada nije ni spominjao. Srbija će, kaže, biti uz svoj narod te da se to ne dovodi u pitanje.
Uz sve to obavezno, kao i Dodik, mantra priče kako su za očuvanje mira, a taj mir lično ugrožavaju oni I njihove politike.
Put kojim idu nesumnjivo je put sukoba, a konačni cilj takve politike je razbijanje BiH i konačno stvaranje dugo sanjane ‘Velike Srbije’.
Srbija jednostavno ne može, a možda jednostavno i neće da se oslobodi četničke ideologije, ruske politike i SANU dokumenta.
Ako se osvrnemo na neformalne i interne akte kojima se srbijanska i srpska politika u regionu vodi, a to su Smjernice memoranduma SANU 2 iz 2011. godine, ovakvo ponašanje Dodika je sasvim očekivano, ali kao da niko nije vjerovao da će se to obistiniti.
Priča o nekom ‘mirnom razlazu’ u Bosni i Hercegovini je priča za malu djecu. Kako ‘mirni razlazi’ završavaju nije potrebno daleko zaviriti u prošlost. I Jugoslavija se raspala ‘mirnim razlazom’ zar ne? Od tog mirnog razlaza ostalo je na stotine hiljada mrtvih, raseljenih, silovanih…
A, kada se govori o Dodiku i Vučiću, uvijek se mora imati na umu da nisu sami. Vladimir Putin I Rusija podržavaju ovakvu politiku, jer im u ovakvoj situaciji odgovara rovit Balkan.
U tom kontekstu, a govoreći o rezoluciji o Srebrenici, valja se sjetiti poruka portparolke ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marije Zaharove koja je još prošle godine, I bez da se znalo za rezoluciju, isticala da ‘demonizacija Srba kao genocidnog naroda je neprihvatljiva’.
Ovakav narativ preuzeli su Dodik I Vučić, iako Rezolucija niti jedan narod ne demonizira. Ali, čini se da narod mora hitno prepoznati demone među sobom, jer Vučić, iako pitan, nikada nije odgovorio da li se promijenio omjer prema kojem je za jednog ubijenog Srbina, trebalo ubiti 100 muslimana.
Patria
