Nije prva a nije ni posljednja kuća koju su gradili, renovirali i sagradili vrijedni aktivisti iz organizacija demobilisanih boraca, zlatnih ljiljana i ratnih vojnih invalida Grada Tuzle u proteklom periodu. Osvanula je kiša, malo ko je vjerovao da će se izliti ta prva ploča nove kuće za porodicu Bećirbašić ali je iznenada granulo sunce, kiša je prestala da pada a na radilištu kamioni, saborci i mi novinari.
Sa suzama u očima u kamione sa betonom i ljude gledao je Vahid Bećirbašić koji trenutno živi u kući koja se ruku na srce samo tako zove.
“Bio sam u logoru sedam mjeseci i tri dana i nekako preživio. Jesam, malo zaplakao od sreće što se izljeva ploča za moj novi dom i što su mi u pomoć pritekli moji saborci iz demobilisanih boraca, invalida i ljiljana. Rekoše mi da su ih pomogli neki donatori a ja se do neba zahvaljujem i njima i mojim saborcima i Bogu što sam dočekao ovo,- pomalo ushićeno i radosno pričao nam je Vahid.
Predsjednik ODB-a Tuzle Mirza Ahmić je ovom prilikom kazao da su predsjednici ove tri organizacije u radnim odijelima jutros došli da sačekaju kamione i beton kako bi pomogli oko ploče.
„Ne osvrćemo se puno iza, ne znam broj kuća koje smo do sada renovirali i popravili, gledamo naprijed i ova kuća za nas je možda i najveći izazov jer smo krenuli od nule. Dobro nam je krenulo pa ako tako bude i ubuduće onda je kraj sigurno sretan. Pitali smo Azmira Husića da nam pokuša obezbijediti beton za ploču a on nam je kazao da nismo morali dolaziti, da smo ga mogli i telefonom pitati jer to ne može odbiti i ispunio je svoje obećanje. Trebalo nam je željezo nazvali smo Smaju Mandžu, našeg zlatnog ljiljana i pitali može li nam pomoći a one rekao sve što vam treba je od mene. Eto tako je krenulo i nadam se da ćemo i dalje graditi ovu kuću sa dobrim ljudima oko nas. Nazvali smo ministarstvo za boračka pitanja Federacije BiH, odjel za stambeno zbrinjavanje boraca i oni su nam kroz par dana pomogli, – idemo dalje kazao je Ahmić.
Značajan dio sredstava dobijamo mjesečno od gradske uprave Grada Tuzla za naš rad, odnosno sve boračke organizacije, a evo gledajte gdje trošimo taj novac, tako da se želim zahvaliti Gradu Tuzla i gradonačelniku Imamoviću što je imao i ima razumijevanje za nas borce a nadam se da je zadovoljan kako mu to povjerenje vraćamo. Kuća za našeg demobilisanog borca i logoraša Vahida Bećirbašića je samo jedna u nizu kuća koje smo renovirali, popravili i sagradili i obećavam da nije i neće biti posljednja, Bože zdravlja“- kazao nam je predsjednik ORVI 92-95 Grada Tuzla Nermin Marevac.
Na radilištu je danas bio i Edin Haračić Klej, zlatni ljiljan Tuzle i predsjednik ove organizacije koji nam je kazao kako su ove tri boračke organizacije primjer kako se može raditi i uraditi puno zajedno.
„Nemamo sastanke koji dugo traju, nemamo svađe već konsenzus da idemo raditi i to je to, mi tako funkcionišemo a kada vidite osmjehe i sreću naših saboraca i njihovih porodica kada završimo poslove ništa vam više u životu ne treba osim te sreće i tog osjećaja da ste uradili nešto korisno i dobro.Na ovoj kući ima još puno posla pa ako još neko hoće da bude sretan i da uradi nešto dobro neka nam se javi, pare ne želimo, sve u materijalu, šta god a mi ćemo takve odvesti do lokacije radova, – poručio je Haračić.
Ova prelijepa priča iz tuzlanskog naselja Moluhe gdje niče nova kuća za Vahida Bećirbašića ne bi bila potpuna da ne pomenemo još neke ljude koji daju sebe i svoje vrijeme za ove lijepe i humane priče.
Almir Jahić, Redžep Muratović, Mehmedalija Buco Mehmedović samo su neka od imena vječitih neimara i brižnika za svoje saborce.
