Piše: Amina Čorbo-Zećo
Koliko je Bosna i Hercegovina daleko od istinske demokratije i pravne sigurnosti moguće je pronaći u vijesti iz Amerike, a koja kaže da je sudija Aileen Cannon odbacila slučaj koji specijalni tužilac Ministarstva pravde SAD-a Jack Smith vodi protiv bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa u vezi sa njegovim rukovanjem povjerljivim državnim dokumentima, a razlog je, kako je navela, nezakonito imenovanje tužioca.
Zamislite tu količinu pravde u Bosni I Hercegovini. Teško je zamisliti, jer je poznato da u BiH niko ne mari za pravdu, a Tužilaštvo BiH najčešće radi po principu – čisti ladicu s predmetima koji su u fokusu političkih neistomišljenika ili čak stranih faktora, kao što je to bio slučaj ‘Respiratori’.
O imenovanjima tužilaca i osoblja u pravosuđu svi sve znaju, zna se ko je čiji (!?), javna je tajna ko je s kim, a ko protiv koga, a napredovanje u pravosuđu dobrano ovisi od toga kako ste radili u interesu moćnika, koji će sutra podržati vaše imenovanje.
I dok se u Americi odbacuje tako velik slučaj jer imenovanje tužioca nije bilo u skladu s Ustavom, u BiH se niko nije ni osvrnuo na medijske natpise, a kamoli pokušao istražiti kako je to imenovan Milanko Kajganić.
Svima je bila dovoljna čestitka američkog ambasadora Michaela Murphyja da zaborave kako je, a što je pisala Istraga, službeni put Admira Suljagića u Laktaše i Banja Luku odredio većinu u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću koja je imenovala Milanka Kajganića za glavnog tužioca Tužilaštva BiH.
Na tom je putu, direktor Sekretarijata VSTV-a obećao pravosudnim kadrovima iz Republike srpske da će ubijediti Halila Lagumdžiju da promijeni stav u vezi sa Kajganićevim izborom.
I zbilja, iako nije bio za izbor Kajganića Halil Lagumdžija, prvi čovjek VSTV-a se ‘predomislio’ i podržao njegovo imenovanje.
Jer sve dok Admir Suljagić nije otputovao u Banja Luku i Laktaše Lagumdžija je uvjeravao svoje prijatelje i kolege VSTV-a da Kajganić neće proći. Onda je uslijedio dogovor sa Srđanom Forcom, članom VSTV-a iz Banja Luke i neformalnim “šefom” srpskih kadrova u VSTV-u.
Cijele priče o tom imenovanju možete se prisjetiti na ovom linku.
U međuvremenu teče druga godina od imenovanja Kajganića i agonije za mnoge branitelje BiH, dok negatori genocida mirno spavaju, jednako kao i odbjegli optuženici – pripadnici Vojske Republike srpske!
Pitanje objektivnosti Tužilaštva BiH davno je odgovoreno – to ne postoji.
Jer, kako drugačije objasniti da se npr. u optužnici poznatoj kao Jošanica čak spominje riječ „genocid“ nad srpskim stanovništvom, a što nikada nije dokazano pred međunarodnim sudovima.
S druge strane slučaj Dobrovoljačka koji je također okončan u Hagu, jer je kolona JNA proglašena legitimnom vojnom metom predmet je kojeg je potpisao lično Kajganić (uveliko se sumnja da je zbog toga i postao glavni tužitelj), a u kojem se upravo suprotno tvrdi, s tim da se i Alija Izetbegović po Tužilaštvu BiH smatrao 2. i 3. maja slobodnim čovjekom!
Namjere prekrajanja historije i relativizacije zločina počinjenih na tlu Bosne i Hercegovine su vrlo jasne.
Nije drugačije ni s predmetima visoke korupcije, njih ustvari i nema, ako ima neka Kajganić kaže koji su to. Je li onda slučaj Respirator jedino što se tražilo od pravosuđa, da bi ‘heroji mjeseca’ bili uvažavani što više.
Je li kad jednom budeš heroj mjeseca Američke ambasade u BIH prestaješ s radom ili čekaš nove naloge šefova, jer nemoguće je da u zemlji u kojoj cvjeta korupcija sve počinje i završava s Fadilom Novalićem i drugima!
Zbilja je Amerika daleko, a s ovakvim pravosuđem ni Evropska unija ne djeluje ništa bliže!
