Udruženje penzionera/umirovljenika Grada Tuzla broji oko 17.000 članova i raspolaže budžetom između 700 i 800 hiljada maraka.
Prihode od članarina (od 1, 2, 3 i 5 maraka), te budžetske i sve druge vrste donacija, Udruženje penzionera Tuzla procentualno raspoređuje na redovne djelatnosti i na Fond solidarnosti.
Fond solidarnosti ovog udruženja osnovan je “radi pružanja novčane pomoći, članovima Fonda ili njegovom bračnom drugu, u slučaju smrti ili teške bolesti člana Fonda i njegovog bračnog druga”.
Drugim riječima, novac iz Fonda solidarnosti bi se trebao dijeliti za posmrtnine, te za pomoć teško oboljelim penzionerima koji su članovi udruženja. Ipak, dio novca iz Fonda solidarnosti trošio se i na druge stvari.
KO JE DOBIVAO MARKICE?
Izvještaji o finansijskom poslovanju Fonda solidarnosti od 2013. godine, kada je uvedena članarina od pet maraka, pa do 2018. godine govore da su se određeni iznosi svake godine trošili na markice za zdravstvene knjižice.
Tako je 2013. godine u tu svrhu potrošeno 24.380 maraka. Najviše je potrošeno 2016. godine, nešto više od 31 hiljade maraka. Ukupno je od 2013. do 2018. godine za zdravstvene markice izdvojeno blizu 165 hiljada maraka.
Međutim, jasno je da ovi iznosi nisu dovoljni da svi članovi udruženja dobiju markice za zdravstvene knjižice.
“To su najugroženiji penzioneri dobivali”, govori Gabrijel Jokić koji je obnašao funkciju predsjednika Izvršnog odbora Udruženja penzionera Tuzla od 2014. do 2018. godine. Ipak, priznaje kako je bilo zloupotreba.
“Pa bivalo je to da je svako davao svome, pa svašta je bivalo. Bilo je malo zloupotrebe, pa smo to skresali, pa smo onda rekli da ne mogu to, nego mjesne organizacije moraju dostavljati spiskove u udruženje da se pregleda. Tako da smo to suzbili što je nekada bilo. Nije to bilo samo kad sam ja bio predsjednik, to je i ranije rađeno tako”, tvrdi Jokić.
Bivši član ovog udruženja Nedim Osmanović za magazin Žurnal kaže kako nije tačno da su markice dobivali isključivo najugroženiji: “Oni su davali određen broj markica mjesnim organizacijama, a onda su jedni te isti ljudi dobivali markice svake godine. Ma 100% je bilo toga da svako svojim daje.”
Predsjednik Skupštine Udruženja penzionera Tuzla od 2014. do 2018. godine Muhamed Čaušević odbacuje Osmanovićeve navode. “Ma kakva zloupotreba, nema tu nikakve zloupotrebe”, ističe Čaušević.
Oko šest hiljada maraka potrošeno je 2014. godine za poboljšanje standarda. Peciznije, riječ je o subvencioniranju ulaznica za Panonska jezera.
Osmanović tvrdi da nisu svi penzioneri imali pristup ulaznicama: “To je ista priča kao i za markice. Sve je išlo preko mjesnih odbora, onih koji su lojalni. Bilo je zloupotreba i za markice i za ulaznice.”
Gabrijel Jokić kaže kako su smatrali da je subvencioniranje ulaznica korisno za penzionere, te dodaje: “Ja sam primijetio da ovi mjesni odbori iz samog grada to koriste, a ovi seoski trebaju da uplate više za autobus da bi došli do Panonike, nego što vrijedi karta. Nakon toga je to Skupština ukinula.”
Na pitanje da li je u podjeli ulaznica bilo određenih zloupotreba, Jokić odgovara “moguće”.
FOND SOLIDARNOSTI ILI NE?
Čini se kako su sve nesuglasice rezultat različitog shvatanja Fonda solidarnosti. Iako pravilnik jasno govori o tome da su sredstva Fonda solidarnosti namijenjena za posmrtnine i za pomoć teško oboljelim, Gabrijel Jokić govori kako su ga oni nešto drugačije shvatali.
“To što smo mi nazvali Fond solidarnosti, to nije nikakav Fond solidarnosti, to su sve pare zajedničke penzionera. One se mogu davati penzionerima na razne načine, jer su njihove”, kaže Jokić.
Sličnog mišljenja je i Muhamed Čaušević: “Fond solidarnosti – to su jedinstvena sredstva pod tim nazivom, samo se evidentiraju tako da bi sve bilo lakše i operativnije, upravo da bi se izbjegle razne zloupotrebe.”
No, Nedim Osmanović ne dijeli njihovo mišljenje. Ističe kako se sredstva trebaju i moraju trošiti namjenski.
“Pravilnik o organizovanju i radu Fonda solidarnosti je jasan. Oni su trošili godišnje između 30 i 40 hiljada na stvari koje ne pripadaju Fondu solidarnosti, a zbog toga nisu bili ni u prilici da povećavaju posmrtnu pomoć što je obaveza”, govori Osmanović.
OSMANOVIĆU NEZAKONITO ODUZET STATUS ČLANA UDRUŽENJA
Nedim Osmanović je bio član Udruženja penzionera Tuzla od marta 2005. godine. Od 2006. do 2014. godine bio je predsjednik Mjesnog odbora Donja Obodnica, da bi od 2014. obnašao funkcije delegata u Skupštini, te člana Izvršnog odbora.
Nije se Osmanović dugo zadržao na tim pozicijama. Naime, već 8. aprila 2015. godine opozvan je s dužnosti člana Izvršnog odbora, a delegat u Skupštini je bio do 24. novembra 2016. godine. Tada je isključen i iz članstva Udruženja penzionera Tuzla.
U odluci se navodi da je Osmanović isključen “radi nepoštovanja normativnih akata u udruženju”.
Kako kaže Osmanović, problemi za njega počeli su kada je počeo slati dopise udruženju u kojima je upozoravao na određene nepravilnosti u radu: “Obratio sam se i Tužilaštvu, a oni su mi odgovorili da neće preduzimati radnje, da nema krivične odgovornosti. Nakon njihovog odgovora mene su isključili iz članstva.”
Isključenje iz Udruženja penzionera Tuzla bio je razlog da Osmanović tuži udruženje. Prvostepenom sudskom presudom Općinskog suda u Tuzli, donesenom 12.12.2019. godine, utvrđuje se da je odluka bila nezakonita, te da se Osmanoviću mora vratiti status člana.
U presudi se, između ostalog, navodi i to da Osmanović “nije ‘zaobilazio’ organe tuženog, nego je u više navrata svojim dopisima upozoravao tuženog na nepravilnosti u radu u organima tuženog”, te da sama činjenica da je Osmanović “podnio predstavku na rad organa tuženog i činjenice da je Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona donijelo odluku da se neće provoditi krivični postupak ne znači da nije bilo nepravilnosti u radu, nego samo da u radnjama tuženog ne postoje obilježja krivičnog djela”.
Nedim Osmanović planira nastaviti sa svojim aktivnostima.
“Ja sam onda dao uopšteno podatke Tužilaštvu. Ja moram sad konkretizovati ko je odgovoran za šta – za nesavjestan rad, zloupotrebu položaja, pa i korištenje prevare”, zaključuje Osmanović.
