U Općoj deklaraciji o pravima čovjeka UN-a iz 1948. se u prvom članku navodi da se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedno prema drugome postupati u duhu bratstva. Dok je Europska konvencija o ljudskim pravima iz 1953. godine temeljni dokument Vijeća Europe.
O ljudskim pravima ne postoji opći konsenzus. Iako se među ljudskim pravima spominju pravo na život, pravo na adekvatni životni standard, zabranu mučenja, slobodu izražavanja, slobodu putovanja, pravo na samoodređenje, pravo na obrazovanje te pravo na sudjelovanje u kulturnom i političkom životu, o opsegu i praktičnoj primjeni tih prava postoji cijeli niz sporova između pojedinaca, organizacija i država.
Članom II Ustava BiH se proklamira da BiH i oba entiteta osiguravaju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Također se navodi da prava i slobode određeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te njenim Protokolima, direktno se primjenjuju u BiH i imaju prvenstvo pred svakim drugim zakonodavstvom. U istom članu se proklamira da je svim osobama na području BiH osigurano da uživaju ljudska prava i temeljne slobode bez diskriminacije prema spolu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovijesti,političkom i drugom opredjeljenju, nacionalnom ili društvenom porijeklu, pripadnosti nacionalnoj manjini, vlasništvu, rođenju ili drugom statusu.
Sve je lijepo napisano, samo što se često ne sprovodi jednakopravno u svim dijelovima, odnosno, gradovima Bosne i Hercegovine (BiH), mada je BiH u svibnju 2007 godine na Generalnoj skupštini UN izabrana za punopravnu članicu UN Vijeća za ljudska prava i time se obvezala primjenjivati navedena ljudska prava, zbog čega se ovih dana u tuzlanskoj županiji (TŽ) i gradu Tuzla vodi polemika, odnosno, izražava nezadovoljstvo njenih građana o odluci izjave predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića da migrante koji svakodnevno u kolonama pristižu u Tuzlu i druge gradove tuzlanske županije smjeste u bivšu kasarnu Jugoslovenske Narodne Armije (JNA) u neposrednoj blizini grada, Mjesna Zajednica (MZ) Ljubače kada su se građani MZ-a: Ljubače i Gornji Pasci odlučno usprotivili u čemu im se pridružila i gradska Uprava Tuzla, smatrajući da je ovom odlukom prekršen članak četiri evropske povelje o lokalnoj samoupravi u kojemu stoji da su prethodno trebali obaviti konsultacije s lokalnom zajednicom, naglasio je gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović u obraćanju medijima.
Jasna je činjenica da treba razumjeti migrante i njihove probleme, ali isto tako treba razumjeti i strah građana od mogućih posljedica koje bi im mogli nanijeti migranti, zbog čega smatraju da im treba naći adekvatno rješenje smještajem u odgovarajuće centre izvan naselja lokalnih centara, čime bi bila adekvatno riješena sigurnost i jednih i drugih.
No, povodom prijedloga Premijera TŽ Denijala Tulumovića da se u prostorije rudnika Bukinje i drugim raspoloživim slobodnim prostorima na području grada Tuzla uspostave centri za migrante čiju će zvaničnu odluku donijeti Skupština TŽ 21.11.2019 godine sa početkom u 9:30 sati, građanima MZ-a Ljubače i Pasci se pridružili i ostale lokalne zajednice grada Tuzle i grada Živinice među njima su: Par selo, Suha, Husino, Kiseljak, Šićki Brod, Bukinje, Solana, Srednja Lipnica, čiji su građani odlučili svim pravnim sredstvima štititi svoja prava, svoju sigurnost i svoje posjede, te najavljuju samoorganizirani prosvjed ispred objekta Bosansko-Kulturnog Centra (BKC) 21.11.2019 godine (četvrtak) kada zasijeda Skupština TŽ.
U međuvremenu ne zvanično doznajemo da je golemu uznemirenost i zabrinutost izrazilo svih četrdeset (40) MZ grada Tuzla povodom odluke Premijera TŽ Denijala Tulumovića, te da će spontanim okupljanjem ispred BKC-a 21.11.2019 godine u 9:00 sati energično i odlučno obraniti svoja zagarantirana ljudska prava i nadaju se pozitivnom ishodu.
Nadati se da će Premijer TŽ Tulumović i njegovi suradnici na zakazanoj Skupštini imati sluha i poslušati glas domicijelnog stanovništva, povući raniju odluku i pronaći adekvatno rješenje za smještaj migranata na obostrano zadovoljstvo.
Anto Šimić Čiko
