Društvene mreže su preplavljene očajničkim pokušajima članova Naroda i pravde da opravdaju podršku svojih zastupnika imenovanju HDZ-ovog Marina Vukoje u Ustavni sud BiH. Pišu po Facebooku, komentarišu na nekadašnjem Twitteru, „lajvaju“ po TikToku, dijele infantilne kolaže po Instagramu…
Pri tome, naravno, istrajno demonstriraju poslovično neznanje i manjak inteligencije, ali i sklonost lažima po uzoru na stranačkog šefa piše VOX
Među njima je i izvjesni Omer Hujdur, NiP-ov zastupnik u Skupštini HNK. Obukao je Omer sako, svezao zlatnu kravatu, uzeo tastaturu u ruke i pokazao za NiP-ovo članstvo svojstven nesrazmjer između samopouzdanja i znanja.
Udario je Omer po Caps Locku i ambiciozno ispalio naslov „RAZBIJANJE LAŽI PO PITANJU IZBORA SUDIJA USTAVNOG SUDA!“. I hajd ti sad to ne pročitaj…
Veli dalje Omer da je „zaista mislio da se ne oglašava po ovom pitanju“, ali da je „previše pokušaja dezinformacija javnosti“ pa se on lično „mora uključiti“ tako što će spriječiti te „pokušaje dezinformacija javnosti“ ni manje ni više nego sa – ČINJENICAMA.
Pa nabraja Omer „činjenice“, njih ukupno osam, kojim pokušava opravdati izdaju te stranke kojom se doslovno dovodi u pitanje očuvanje ustavnopravnog poretka BiH.
I kreće sa tezom da „mjesto koje je upražnjeno pripada Hrvatskom narodu!“. Hajd što je nepismen, pa hrvatski narod piše sa velikim početnim slovom „H“, već što je za potrebe pravdanja stranke kojoj pripada spreman ispasti neuki idiot ili bezočni lažov.
Čak i na Wikipediji piše da Predstavnički dom Parlamenta FBiH bira četiri sudije Ustavnog suda BiH, te da njihova etnička pripadnost nije uopšte određena. Dakle, Omer ili je neuk pa nije pročitao Ustav države u kojoj pokušava izigravati političara, ili je nedovoljno pametan da ga razumije, ili je bolesni lažov poput stranačkog šefa.
Dalje navodi da je sudija koji je napustio Ustavni sud BiH 2022. godine Mato Tadić, te da je on trenutno savjetnik HDZ-ovog ministra pravde Vedrana Škobića.
„Kao sudija Suda je imenovan 2002. godine, kada je bila na vlasti struktura koja trenutno kritikuje“, glasi dio Hujdurove „treće činjenice“ koju smo za potrebe boljeg razumijevanja gramatički prepravljali.
Mato Tadić je za sudiju Ustavnog suda BiH izabran u maju 2002. godine, kada na vlasti nije bila „struktura koja trenutno kritikuje“ već tzv. Alijansa za promjene, koju je predvodio SDP.
Dobra je i „četvrta činjenica“. U njoj objašnjava Omer da sudija Ustavnog suda BiH ne smije biti član nijedne političke opcije pa mudro zaključuje – „tako da ni Vukoja sigurno nije član HDZ-a“. Pri donošenju ovakvog zaključka ga nije omela ni cijeloj državi dostupna informacija da je Vukoja bio kandidat HDZ-a za Dom naroda PSBiH.
„Peta činjenica“ je tek spektakl i vrhunac NiP-ovske političke misli.
„Vukoja je imenovan kao pripadnik Hrvatskog naroda i logično je da će štititi interese naroda ispred koga je imenovan, ali se nadamo i interese ostalih naroda u BiH.“
U ovoj „činjenici“ nismo korigovali ni gramatičke greške, čisto da dojam bude potpun. Dakle, logično je NiP-ovom Omeru da će Vukoja u Ustavnom sudu BiH štititi interese „naroda ispred kojeg je imenovan“, umjesto da štiti ustavnopravni poredak BiH. Ali se naš Omer, kao da je Ustavni sud BiH skup zaštitinika etničkih interesa, nada da će Vukoja štititi i interese ostalih naroda u BiH.
Dalje objašnjava NiP-ov Omer da bosanskohercegovačke patriote mogu biti mirne jer dvoje sudija iz RS-a i dvoje HDZ-ovih sudija ne mogu bez podrške stranih sudija preglasati prestalo dvoje sudija. Mogućnost da se samo jedan od troje sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava može prikloniti HDZ-ovim sudijama i sudijama iz RS-a NiP-ov Omer ne uzima u obzir. Nije u stanju. A ne vrijedi ga podsjećati na presudu u predmetu „Ljubić“.
Mislili smo analizirati i „osmu činjenicu“, te briljantni zaključak, ali i ovo je previše. Spoznaja da ovakve osobe obnašaju odgovorne funkcije na bilo kojem nivou vlasti, te da imaju svoje istomišljenike koji bezrezervno prihvataju ovakve „činjenice“, nije nimalo ohrabrujuća za društvo i budućnost BiH.
