Da Organizacije Ratnih vojnih invalida i demobilisanih boraca Grada Tuzle, podpomognute svojom Koordinacijom boračkih organizacija grade nove i saniraju oštećene kuće svojih saboraca, više skoro da i nije neka novost jer to rade proteklih godina sve češće i aktivnije.
Sa malim budžetima i uglavnom iz vlastitih izvora saniraju kuću za kućom.Prije samo par dana jednu ovakvu akciju zabilježili smo u Solini a danas već u Mosniku.
„Budžeti naših organizacija su jako mali za razliku od recimo Saveza demobilisanih boraca TK koji ima na raspolaganju više novca iz budžeta mjesečno nego li mi za godinu dana, ali to nije i neće mijenjati naš odnos prema demobilisanim borcima, ratnim vojnim invalidima i ostaloj boračkoj populaciji koja treba i čeka ovakav vid pomoći.Prije par dana smo odvezli krovnu konstrukciju za našeg Nedžada Lukavicu u Solini a danas smo već u MZ Mosnik kod ratnog vojnog invalida Vahida Mašića, sutra ili za par dana ko zna gdje.to je naša misija i to radimo s ljubavlju i uvjerite će te se i sami kada nas lično poslije ramazana vidite na krovovima ovih kuća kako redamo letve, crijep i ostalo, zbog toga postojimo i sretni smo što možemo odvojiti od svojih članarina za naše saborce!“ – istakao je Mirza Ahmić –predsjednik ODB Tuzla.
Nije slučajno, gotovo pa isti stav imao i Nihad Bukvić, predsjednik ORVI Tuzla.
„Vlada TK ima svoje programe pomoći boračkoj populaciji, Grad Tuzla je ove godine iz budžeta izdvojio više novca nego inače za boračku populaciju što je svakako za pohvalu, ali ima puno naših saboraca koji nisu blizu vatre, koji se ne znaju žaliti, kukati, tražiti.Zato smo tu da popravimo tamo gdje je to moguće iz vlastitih izvora i to će mo raditi i dalje“- kazao je Bukvić.
Treba svakako napomenuti da je sekretar ORVI Grada Tuzla Nermin Marevac jedan od onih inicijatora koga nikada nije zaobišla nijedna ovakva i slična akcija.
„Organizacije postoje da štite, brinu i paze na svoje saborce, ja sam to samo tako i shvatio i ponašam se tako i čini me to sretnim“ –kazao je kratko Marevac.
Treba li na kraju opet ponoviti onu ustaljenu teoriju da boračke organizacije zajedno mogu mnogo, podijeljeni u borbi za svoja prava jako malo. Ako išta ovo su primjeri da možete imati svoju organizaciju, sjedište, pečat šta god već što potvrđuje vaš pravni identitet ali da udruženi u humanim i drugim misijama pomoći boračkoj populaciji mogu puno, puno više, a Tuzla je primjer da je to moguće.
